Vi ste ovdje: Početna :: Destinacije :: Azija :: Turska :: Antalya :: Putopisi :: Još jedanput me Turska oduševila!
Antalya

Još jedanput me Turska oduševila!

Još jedanput me Turska oduševila!

Počela je nova godina, a s njom stigla i prva razmišljanja o sljedećem putovanju! Cijelo vrijeme se sve vrtjelo oko Egipta. Tražili smo najbolju kombinaciju da vidimo famozne piramide. Gdje smo završili na kraju – Turska! Kako – ne znam ni sama... Hmmm, a možda smo se prošle godine toliko oduševili putom u Tursku, pa smo odlučili to ponoviti!

Moram na samom početku istaknuti nekoliko osnovnih podataka vezanih uz Tursku. Turska zauzima oko 780 000 km2, od čega se 97% nalazi u Aziji - a samo 3% u Europi. Broj stanovnika se kreće oko 70 milijuna, od čega ih je 10 milijuna samo u Istanbulu! Moram spomenuti, jer znam da su mnogi u zabludi, glavni grad Turske je – Ankara. Istanbul je najveći grad, al' nije i glavni.
Evo da još na početku spomenem, i da će se dalje spominjati imena nekih osoba kao što su - Tomica i Neno. To su prijatelji koje sam ovaj put uvalila da idu s nama, te Lana i Jelena, cure koje smo upoznali u zračnoj luci.

Polazak je 29.03. iz zračne luke Graz u Austriji. Tomica nas vozi lagano prema Austriji. Naravno, prije same zračne luke pronalazimo McDonalds kako bismo nešto pojeli. Dolazimo u ZL puno prije nego što smo trebali, pa slobodno vrijeme koristimo za razgledavanje ZL-e. Nakon što smo podigli svoje zrakoplovne karte, obavljamo chekiranje! U međuvremenu saznajemo da nam zrakoplov kasni pola sata, nema veze. Smjestili smo se udobno i čekamo avion - kad ono nova obavijest, avion kasni još dodatnih 45min! Čekamo mi i dalje, sad već pomalo nervozni saznajemo da nam avion polijeće u 20:15, a trebali smo krenuti u 18:05. Nervoza je na vrhuncu, nadamo se da neće kasniti još i više.
Dočekali smo ga. U 20h se ukrcavamo na avion, tu počinju problemi sa Tomicom. Nervoza, znojenje, strah – prvi let u avionu, preživio je! Stižemo u Antalyu u 22:20, premještamo satove na 23:20. Saznajemo da smo u hotelu Daima Resort u mjestu Kiris, vozimo se busom nekih sat vremena. Konačno hotel, gladni smo i iscrpljeni, jedva čekamo da se bacimo u krevet. Kad ono slijedi čekanje za sobe, dodatnih sat vremena. Upoznajemo vodiča Geemo koji pričanashki“, kako on to kaže, pa nam pomaže u dobivanju ključeva.  Konačno pronalazimo sobe i bacamo se na spavanje.

Nedjelja je i Uskrs, iako se to u Turskoj ne primjećuje. Neki su otišli na doručak, a neki su ga prespavali :). Malo smo razgledali hotel, bio je super! Sastoji se od nekoliko zgrada: jedna gdje je recepcija, u drugoj je restoran, i onda su još tri zgrade u obliku broda gdje se nalaze sobe. Svaki brod ima svoje ime: Maria, Aylin i Melisa. Mi smo bili smješteni u brodu Aylin. Poslije ručka iznajmljujemo skutere i odlazimo u obilazak susjednih gradića. Tako smo posjetili Kemer - gradić u kojem smo bili prošle godine, s time da smo ga ovaj put malo detaljnije upoznali. Tu smo obavili kratak shoping, nakon kojeg smo se uputili prema Antalyi. Nakon nekoliko kilometara shvaćamo da nam je Antalya malo predaleko s obzirom da se počinje spuštat mrak, stoga skrećemo u neku ulicu i dolazimo do mjesta Goynuk. Tu sve sami hoteli, i to „stani i gledaj“ hoteli - kao što su „Queen Elizabeth“, „Mirage“, „Magic Life“… Vraćamo se natrag u Kemer i vozimo se prema drugoj strani grada. Tu se cesta polako uspinje na neko brdo, pa idemo gore. Nakon nekoliko kilometara stanemo na nekom vidikovcu odakle se pruža lijep pogled s jedne strane planine na Kemer, a s druge strane na Kiris. Počinjemo se polako spuštat po nekoj cesti i tad shvatimo da ta cesta zapravo vozi prema Kirisu, mjestu gdje je naš hotel. Nakon što smo stigli, provozali smo se još kroz Kiris, otišli kratko do obale i vraćamo se u hotel! Gladni smo, jedva čekamo večeru. Nakon večere bacili smo se na kartanje i uživanje.

Jutro 8 sati, krećemo na doručak. Ponedjeljak je i danas se ide na izlet. Krećemo busom prema Chimeri. Chimera je mjesto gdje se uspinjemo na planinu kako bi vidjeli vječni plamen Olymposa. Hodanje gore je bilo naporno, ipak je malo problem doći na 800 metara visine, ako nisi u kondiciji. Gore na vrhu nalazi se velika stijena iz koje na nekoliko mjesta izvire vatra. Legenda kaže da je to vatra od čudovišta Chimere. Priča ide ovako. Sin kralja Ephyre, Hippones, ubio je svog brata Bellerosa  i prozvao se Bellerophontes - što znači onaj koji je pojeo Bellerosa. Kraljevstvo Ephyra prognalo je Bellerophontesa, pa je poslan je u kraljevstvo Lycian kako bi ga tamošnji kralj ubio. Međutim njemu se ta ideja nije svidjela. Kralj Lyciana ga šalje da se bori sa čudovištem Chimera koja živi na planini Olympos. Chimera ima tijelo koze, glavu lava, rep zmije i riga vatru. Bellerophontes je zajahao svog konja sa krilima Pegasosa i krenuo u borbu. Uspio ga je pobijediti! Svojim kopljem ga je zabio u stijenu, ali Chimera je i dalje rigala vatru koja je izlazila iz te stijene. Vjeruje se da vatra koja izlazi iz te planine je - vatra čudovišta Chimera. Kako bi proslavili pobjedu Bellerophontesa, mještani Olymposa upalili su baklje sa Chimerinom vatrom i počeli trčat prema gradu Olymposu. To su bile prve Olimpijske igre u Anatoliji. Nakon toga, ovoj utrci dodani su i drugi sportovi. 
Analiza plinova pokazala je da se u stijeni nalazi nekoliko vrsta plinova (kisik, dušik, CO2…) zbog kojih nastaje vatra. Gore pada i kiša i snijeg, i ništa ne može ugasiti vatru! Mi smo probali ugasiti vodom, i uspjeli smo. Ali nakon nekoliko sekundi, vatra se jednostavno sama upali.
Polako se spuštamo dolje i krećemo prema mjestu Cirali. Tu smo posjetili jednu manju školu. Škola ima dvije učionice - u jednoj se nalaze prvi, drugi i treći razred, a u drugoj četvrti i peti. Daljnje školovanje se nastavlja u Kemeru. Djeca nose plave uniforme sa bijelim kragnama kako se ne bi razlikovali siromašni od bogatih. Iako mala škola sa samo nekoliko učenika, opremljena je suvremenim tehnologijama kao što su: TV, DVD-player, nekoliko računala sa priključkom na Internet. Preko puta škole nalazi se jedna prekrasna plaža Olympos. To je plaža gdje dolaze kornjače i zakopavaju po stotinu svojih jaja. Kad se izlegnu male kornjače one se orijentiraju po mjesečini. Mjesečina im osvjetljuje put prema moru. Ukoliko mjesečina nije dovoljno jaka kad se mlade kornjače izlegnu iz jaja, tada im u pomoć priskaču mještani Ciralia. Oni im posebnim lampionima izrade umjetnu mjesečinu, tj. osvijetle im put prema moru kako ne bi krenule prema naselju. Put do mora im je težak, jer trebaju proći nekoliko metara, a na meti su grabežljivcima pa mnoge od njih ne prežive.
Izlet završavamo ručkom u šumi, u restoranu na potoku gdje se uzgajaju pastrve. Vraćamo se u hotel iscrpljeni, ali ne damo se mi - odlazimo na plažu. Kupanje, hm, treći mjesec je, i iako je vani i do 30 stupnjeva - more je još uvijek hladno. Al' našli su se hrabri i bacili se u more, dok su se neki ostali sunčati. Nakon večere, animatori hotela pripremili su mali program. Izbor najboljih plesača. Od svih turista u hotelu koji su došli iz raznih zemalja pobijedio je par iz Hrvatske.

Utorak u pola 9 ujutro, polazak je za Antalyu sa svim stvarima, mijenjamo hotel. Nakon nekih sat vremena dolazimo u Antalyu, gdje posjećujemo tvornicu nakita. To su tvornice napravljene samo za turiste, jer iako je zlato jeftino u Turskoj, oni si to ne mogu priuštiti. Stoga je nakit u turskim obiteljima statusni simbol. U tvornici se izrađuje žuto, bijelo i crveno zlato, iako moram priznati još uvijek ne znam kakvo je to crveno zlato. Sve se radi ručno - od samog oblikovanja, umetanja raznih kamenja do brušenja i poliranja. To su obiteljski zanati koji se prosljeđuju iz generacije u generaciju.  Nakon kratke priče mogli smo razgledati što sve nude i naravno kupiti. Ukoliko niste ništa pronašli što vam se sviđa oni vam izrade sve što poželite za dan dva - i dostave u vaš hotel! Slijedi tvornica kože, tu smo bili prošle godine, pa nismo bili previše oduševljeni. Prvo modna revija, zatim obilazak dućana. Ukrcavamo se natrag u bus i idemo pogledat slap usred Antalye. Vjetar je jako puhao, pa je bilo previše opasno i nismo se smjeli previše približiti, pa smo  ostali samo 10 minuta i krenuli na ručak. Nakon ručka imamo slobodno pola sata da razgledamo i poslikamo se na trgu iznad luke, a zatim sat vremena slobodno na bazaru. Sat vremena nam je bilo dovoljno da vidimo nekih 20% bazara. Ti ljudi su ludi, sve bi ti prodali, svatko te vuče u svoj dućan, svako ti nudi različite cijene za isti proizvod. A, zapravo je sve stvar dogovora, odnosno cjenkanja. Ukoliko imate vremena i shvatite tehniku, možete proći vrlo jeftino. Već smo jako umorni i dosta nam je svega. Vraćamo se u bus i krećemo prema novom hotelu, sat vremena vožnje od Antalye. Rečeno nam je da ćemo biti u mjestu Side i da je hotel puno bolji od prijašnjeg, svi smo u iščekivanju.
Oko 18h stižemo u hotel Pegasos World. Prvo što sam vidjela je bila mapa hotela i rekla sam si - ne, nije moguće. Hotelu je potrebna karta - da, tako je veliki da ti treba karta da se snađeš! Ulazimo u predvorje, wooooooow, to je bilo sve što sam imala za reći... Mora da sanjam! Hodam po staklenom podu, pogledam gore - kad na plafonu zvijezde. Lijevo i desno od mene žubori voda sa lopočima. Idem dalje, stepenice. Spuštam se dolje, uz stepenice mali slapići. Dolje vrata koja vode van, u aqua-park. Dobili smo broj sobe, nevjerojatnom brzinom, i umjesto ključa kartice. Krećemo prema sobi, ali kud da idemo!?!? Hvala Bogu, postoje putokazi. Moramo izaći iz glavne zgrade i ući u neku drugu zgradu. Nakon nekih 15 minuta konačno ju nalazimo. Otvaramo sobu, uauuuuu - imamo spavaću sa TV-om, kupaonicu sa kadom, te dnevnu sobu. Ja sam oduševljena! Vrijeme je za večeru, sad treba pronaći restoran, putokazi i karta pomažu. Hrana je odlična, prilagođena Europljanima, iako ima i njihovih specijaliteta. Nakon večera obilazimo hotel, tj. samo glavnu zgradu. Imamo shoping centar, disko, pozornicu za predstave, nekoliko barova, unutarnji bazen, saunu, solarij, tattoo salon, masaže, tursku kupelj, teretanu, igraonicu, svašta... Odlučili smo se malo zabaviti igrajući biljar i ice hockey, a nakon toga je slijedilo opuštanje u Horoscopia baru i disku Nautilus.

Budimo se idući dan i tek sad vidimo gdje smo mi to. Tek sada se vidi sve ono što nismo vidjeli po mraku. Hotel je velik kao pola mog sela :). Bazeni, uauuuuu! Otišli smo na doručak i zatim brzo na razgledavanje vanjskog djela hotela, hm treba ti nekih pola sata da sve prođeš i vidiš. Saznajemo da hotel, osim bazena sa toboganima ima i nekoliko teniskih igrališta, kuglanu i cirkus. Krećemo prema plaži. Prekrasno!! Pješčana plaža, valovi ogromni, odlučujemo da ćemo se okupati. Vrijeme do ručka provodimo na plaži, kupamo se, sunčamo, zakopavamo jedni druge u pijesak, uživancija... Nakon ručka slijede bazeni - vanjski, unutarnji, malo teretana i evo već je 19h. Večera, pa opet malo biljara, disko. Al' ovaj put ne idemo spavati. Upoznajemo Dance, Maike i Tomas, te s njima odlazimo do recepcije gdje tražimo da nam pozovu taxi. Odlazimo taxijem u grad u disko Luna. Ludnica, ostajemo do pola 6 u jutro. Što drugo reći - nego ludnica!

Prespavali smo doručak, a skoro i ručak, iscrpljeni smo. Izležavamo se na bazenu! Danas smo trebali ići u shoping, ali odgađamo za sutra. Saznajemo da imamo snack bar iznad bazena, pa si idemo nešto prigristi. Sunčamo se na bazenu, kad na nebu padobran – parasailing. Nastaje panika, jer hoćemo letjeti. Trčimo do plaže se raspitati, čovjek kaže nek' dođemo sutra, odlično! Dan nam je brzo proletio, iscrpljeni od prošle večeri odlazimo spavati već oko ponoći.

Idući dan nakon doručka, taxijem odlazimo u centar grada Side u shoping. Jesmo mi to u Grčkoj, prvo smo se pitali!? Sve puno ruševina, veliki amfiteatar, prekrasan grad... Tu obavljamo shoping, kupujemo suvenire, očistili smo cipele, probali kebab. Napravili nekoliko fotki i već je podne. Tražimo taxi i vraćamo se u hotel. Ručak, i idemo na plažu tražiti čovjeka za parasailing. Konačno ga pronašli, veselimo se padobranu, kad on napravi nekoliko poziva i kaže nam ''sorry it's to danger''. Puhao je jak vjetar i rekao je da je preopasno, nek' dođemo neki drugi dan, ali mi sutra idemo doma! Žalosni se vraćamo u hotel. Malo bazen, kartanje, večera, još malo uživancije i - gotovo je!

Subota, 29.03, jutro, 10h, pakiramo se. Danas idemo doma. U 12h se odjavljujemo iz soba i busom krećemo prema Antalyiu u ZL-u. Zrakoplov nam polazi u 15:30, nakon dva sata već smo u Grazu. I to je bilo to, sad si u Turskoj - sad doma
Još jedanput me Turska uspjela oduševiti...


Autor: Iva Mihalić