Vi ste ovdje: Početna :: Destinacije :: Azija :: Turska :: Antalya :: Putopisi :: Turska je fascinantna!
Antalya

Turska je fascinantna!

Turska je fascinantna!

Nakon prošlogodišnjeg putovanja u Tunis, ove godine izabrali smo Tursku! Državu na dva kontinenta. Bilo je proljeće, krenuli smo u Tursku - ja, puna predrasuda i spremna na najgore! Gadno sam pogriješila, i naučila jednu stvar - ne suditi prije nego upoznaš, ili vidiš ono o čemu sudiš.

Subota je ujutro, i polako krećemo prema Grazu. Kad smo stigli u zračnu luku, shvatili smo da smo uranili, i to dva-tri sata. Vrijeme smo potrošili lutajući zračnom lukom, i proučavajući polijetanja i slijetanja zrakoplova. Kad smo pokupili karte, shvatili smo da nismo jedini Hrvati, ali da će ipak prevladavati - Slovenci. Iz prošlogodišnjeg putovanja u Tunis i ove godine u Tursku, primijetila sam da su Slovenci narod koji najviše putuje od svih država iz bliže okolice Hrvatske! Zrakoplov nam kreće u 17:20. Let je trajao 2 sata i 20 minuta, vozili smo se 900km/h na visini od 10.000 metara. Čak su imali zgodne stjuardese, ali stavljaju malo previše parfema. U Tursku stižemo u 19:40, i odmah premještamo sat na 20:40. Slijećemo u grad Antalya i odmah busom krećemo prema gradu Kemer, gdje smo se smjestili u hotel Gelidonya.

18.03. – nedjelja
Budimo se vrlo rano, idemo na doručak, a onda na sastanak. U 10:30h imali smo koktel dobrodošlice i sastanak s vodičima. Taj dan smo bili slobodni, malo smo razgledali hotel, sunčali se uz bazen, otišli pogledati more i obalu, pa otišli na ručak. Što se tiče hrane, raznolika je... Imali su jako puno salata i kolača (koji su preslatki za moj ukus); a jako malo mesa, što je meni u početku bio problem, ali naviknula sam se.
Popodne smo proveli uz karte na bazenu. Bilo je jako lijepo vrijeme, vruće, i bili bi se kupali - al' su upravo punili bazen, tako da ništa od kupanja. Inače, samo da spomenem da je treći mjesec u pitanju i da je temperatura bila nekih +20C. Dok je u to vrijeme u Hrvatskoj padao snijeg!

PAMUKKALE (2)[1].JPG

19.03. – ponedjeljak
Imamo buđenje telefonom u 6:30. Spremimo se i odemo na doručak. U 8:00 pokret za Pamukkale. Vozimo se busom nekih 300 km, okolo samo planine koje su mene - očarale. Imali smo tri pauze, gdje smo usput kupili neke suvenire. Napokon stižemo u grad Denizli, gdje imamo ručak, zatim još malo vožnje i evo nas na Pamukkalama. Što su zapravo Pamukkale? Pamukkale su vapnenačke stijene preko kojih se prelijeva vruća voda bogata kalcij-karbonatom, i tako oblikuje bazene sa rubovima koji izgledaju kao da su prekriveni snijegom. Pamukkale su povezane s ruševinama grada Hierapolisa, pa nam vodič usput nešto priča o tome gradu. Imamo slobodno na Pamukkalama za razgledavanje i slikanje. Fascinantno što priroda može napraviti, pogled je prekrasan... Izgleda kao da stojiš u snijegu, a pod nogama ti teče topla voda, odlično! Prošetali smo se po Pamukkalama i poslikali, zatim smo otišli do ostataka rimskog bazena. Bazen je prekrasan, unutra su razbacane ruševine, stupovi i to. A voda je topla, bili bi se kupali, al' nismo imali vremena. Sastajemo se sa vodičem i krećemo pješice kroz Hierapolis. Vidjeli smo amfiteatar koji je mogao primiti veliki broj ljudi. Onda smo došli do Necropole (groblja), dio Hierapolisa - gdje smo vidjeli puno svakakvih grobnica. I smiješne okrugle građevine, tzv. tumulusi, koje su služile za pogreb. Onda smo još vidjeli ostatke nekih bazena. Uglavnom, ti ljudi prije nego su išli u grad (dakle prije izlaska :)) su se tu dolazili kupati. Imali su tri bazena: s hladnom, toplom i vrućom vodom. I kad su došli - prvo su ušli u bazen s hladnom vodom, pa s toplom, pa s vrućom. I onda opet u onaj s toplom, pa u onaj s hladnom. Da se temperature neutraliziraju, stupnjevito - da ti se tijelo privikne.
Krećemo busom prema hotelu Herakles. Hotel nije jako veliki, (ovaj pojam ''veliki'' ne smije se uspoređivati s hotelima u Hrvatskoj, kažem da hotel nije veliki s obzirom kakvih još tamo ima) ali je lijep. Smjestimo se u sobu i zatim odemo na kupanje u bazen. Ova cijela pokrajina je poznata po izvorima termalne vode, pa svi hoteli imaju termalne bazene. Tako smo otišli na kupanje u taj termalni bazen, e sad kad dođeš ne smiješ nositi nikakve stvari na bazen. Oni ti daju ručnik i ključ ormarića gdje moraš ostaviti stvari. Voda u bazenu je vrućaaaaaaaa, nekih 50°C, ne smiješ biti dulje od 20 min. Nakon bazena otišli smo u saunu, a zatim u hamam (turska kupelj). Na kraju smo još otišli i na masažu. Izmasira ti svaki dio tijela i onda ti stavi masku na lice, odlično!
Slijedi večera, a nakon nje - trbušna plesačica! Plesala je prvo sama, zatim si je u restoranu našla nekoliko likova pa ih je učila plesati, baš su bili smiješni. Kasnije smo otišli prošetati po gradu. Trgovci su jakoooooo naporni, pa šetnja nije dugo trajala, kupili smo neke majice i onda se vratili u hotel na spavanje.

DOGOVORILI SE OKO KUPOVINE[1].JPG

20.03. – utorak
Opet imamo buđenje u 6:30, doručak i u 8:00 pokret iz hotela. Opet slijedi vožnja autobusom. Imamo jednu kratku foto-pauzu, naime stali smo ispod Pamukkala. U podnožju planine je lijep pogled na Pamukkale, pa smo stali da se poslikamo. Vožnja busom dalje. Stajemo u Denizliju, gdje smo posjetili tvornicu tepiha. Vodič nas je prošetao kroz sve odjele. Pokazali su nam kako se iz dudovog svilca izrađuju niti za tepihe. Ne znam kako objasniti kako se to radi, al' zanimljivo, na kraju ostane mala buba. Zatim su nam pokazali kako dobiju različite boje tih niti, sve na prirodni način, nema tu nikakvih kemikalija. Zanimljivo je kako dobije plavu boju. Ima vodu i stavi unutra indigo biljku. I voda je žuta, i kad stavi te niti unutra i one su žute. Onda ih izvadi iz vode i onda prvo pozelene, a onda poplave (oksidacija ili kako je on rekao - čarolija). Zatim su nam pokazali kako žene izrađuju tepihe. E, to traje i traje, mislim da je rekao da jednoj ženi treba dvije godine da napravi jedan normalne veličine i zato je to onda tako skupo. Tko je htio – mogao je probati raditi. Onda smo imali malenu izložbu tepiha, ponudili su nas čajem (turci imaju dva karakteristična čaja za njih - crni čaj koji nije fini, moraš ga jako zasladiti kako bi ga mogao piti; a drugi je apple tee - čaj od jabuke, mislim da zelene jer tako miriše i jako je fini, i natoče ti u neke smiješne ali lijepe šalice-čašice). Da se vratim na tepihe. Pokazivali su nam kakve vrste tepiha rade, kakve su cijene za pojedine tepihe (skupo!!!) i tak, mogao si naručiti ako si htio neki tepih. Meni su bili zanimljivi tepisi koje izrađuju kao slike, kao neko umjetničko djelo i to onda možeš staviti na zid kao sliku. Fora. Vozimo se dalje. Ja sam zaspala. Navodno je u međuvremenu pala kiša, i prestala. I, navodno je padala s jedne strane busa, a druga strana je bila suha. Ja nisam ništa vidjela, isto kao i snijeg u Hrvatskoj, koji nisam vidjela. I, svi me možete uvjeravati, a nemate dokaze. Opet imamo pauze. Probali smo sezam, imaju sezam različitih vrsta i oblika, ima finih i onih fuj. Stižemo u Antalyu, konačno. Tu smo išli posjetiti tvornicu kože, odnosno kožne odjeće. Imali smo modnu reviju, baš je bilo fora, kao na TV. Nakon revije smo se spustili u podrum, gdje je ogroman dućan s kožnom odjećom. Mi smo samo prošli i izašli. Neki su isprobavali, a neki čak i kupili, kožnu jaknu za 750 eura. Vozimo se kroz Antalyu, grad koji me očarao. Vraćamo se u Kemer, konačno!! Stigli smo se malo srediti, i na večeru - već smo bili jako gladni, a i umorni.

HIERAPOLIS[1].JPG

21.03. – srijeda
Doručak. U 9:00h polazak, danas cijeli dan provodimo u Antalyi. Vozimo se busom po gradu, razgledavamo ga i sad mi se još više sviđa. Baš je prekrasan grad, obala prekrasna, hoteli fascinantni... Da samo neke nabrojim, naime vole raditi tematske hotele. Pa, ima jedan u obliku Titanica i ono bazen oko hotela, i izgleda kao Titanic u moru. Onda Sheraton hotel u obliku Voyagera, onda ima hotel u obliku Crvenog trga u Moskvi, pa Royal wings u obliku krila. Pa Concord, taj je isto odličan itd, itd. U Kemeru ima jedan kao Amsterdam, s vjetrenjačama i zgrade kao u Amsterdamu. Još da spomenem Hilside Su - hotel koji me fascinirao još doma na netu, pa sam ga nekoliko puta poslikala kad sam ga tamo vidjela, iako izvana izgleda baš bezveze. Uglavnom, hoteli su odlični i ogromni! Idemo dalje na Antalyu, prošli smo novi dio grada i stari dio gdje su ruševine starog grada (najpoznatija Hadrijanova vrata). Zatim smo išli do tvornice nakita. I tu nas je dočekao lik koji zna hrvatski i srpski, i onak' se ispriča Slovencima da ne zna slovenski, a mi svi sretni što nije sve po njihovom. Ispričao nam je kako izrađuju nakit, da je za svaki komad nakita potrebno troje ljudi. Jedan koji će napraviti oblik (prstena, lančića, što već), drugi koji samo stavlja dragocjeno kamenje, i treći koji onda finišira, sve lijepo sredi. Pa nam je pričao kako se računaju karati zlata - što znači onaj broj 585 i još neki za zlato. A srebro 925, ajme ne znam više točno - al' nešto u smislu da se zlato/srebro uvijek mora miješati s još nekom kovinom, pa onda ti brojevi označuju koliko ima zlata, odnosno srebra. Onda nam je pričao o dragocjenom kamenju, kako postoji samo tri vrste dragog kamenja (safir, rubin i sad mi jedan fali). Sve ostalo je poludrago kamenje, pa je pričao o dijamantima. Onda smo malo pogledali kako oni to rade. Rekao je, ako imamo neke posebne želje da nam oni tu mogu to napraviti i poslati poštom. I da dobiješ garanciju 5 godina, i ako hoćeš - možeš u tih 5 godina doći i promijeniti prsten, ogrlicu ili kaj već, naravno u nešto iste vrijednosti kao to što si kupio. Onda smo prošli kroz neki kao dućan, al' ogromno - gdje je bilo puno tih nakita, ajme kako je sve to lijepo. I onda smo si isprobavali ogrlice i prstenje, i tako to... Naravno, mogao si kupiti nešto ako si htio, al' cijene su ono – 'no comment'! Mislim, probala sam si ogrlicu za 19000 eura, a bilo je i puno skupljih. Ta tvornica/dućan je napravljena samo za turiste. Nitko iz Turske tu ne smije ulaziti, jedino vodiči sa turistima. Krećemo dalje. Vozimo prema slapu. Naime, kroz grad teče neka rijeka i ona se u samom gradu ulijeva u more, i to kao slap. Prekrasno. Tu smo imali foto-pauzu, prizor je fascinantan. Zatim krećemo u središte Antalye, na Bazzar iliti tržnicu - koja je ogromna... Ja sam par puta pitala gdje smo i kud moramo ići, možeš se izgubiti. Tu smo imali slobodno nekih 4-5 sati. I onda smo krenuli u shoping i u pregovaranja oko cijena. Tu smo kupili sve kaj smo mislili i potrošili veći dio novca. Inače baš je bilo zabavno, sa svakim trgovcem popričaš malo, dobro se nasmiješ, usput nešto kupiš. Ili netko pokušava tebe kupiti, interesantno. Tu smo saznali da smo mi iz Hrvatistana. Na pitanje odakle smo - mi uporno Croatia, a oni nama: ahaaa Hrvatistan! :)
Vraćamo se u Kemer. Večera. I nakon toga smo ostali u restoranu i kartali. Upoznali smo šefa restorana, koji nam se na kraju pridružio kartanju. Otišli smo na spavanje oko ponoći.

ANTALYA[1].JPG

22.03. – četvrtak
Danas imamo slobodan dan, prespavali smo doručak. Pa smo do ručka, zujali po hotelu. Nakon ručka, smo otišli prošetati po Kemeru, da vidimo grad. Kad smo se vratili, otišli smo na kupanje u unutarnji bazen, jer je bilo malo zahladilo. Pa smo popodne proveli na bazenu, u sauni i u hamamu. Nakon što smo se istuširali, prošetali smo se malo po obali, da vidimo i to malo bolje. Slijedila je večera. Nakon večere smo opet kartali, opet nam se šef pridružio. Baš je fora taj šef, stariji gospodin. Pričao nam je kako je rođen u Njemačkoj, pa zna njemački, engleski tek uči. Pa, nam je pričao kako nema ženu. I tak', fora je.

JEEP SAFARI (2)[1].JPG

23.03. – petak
Doručak. U 9:30h polazak na jeep safari. Krenuli smo busom do Antalye, gdje su nas čekali jeepovi i vodiči. Ovi vodiči su čak pričali na engleskom. Razmjestili su nas po jeepovima. Moje oduševljenje planinama je opet počelo, mislim pogled na te planine je bio odličan - da ti dah stane... Vozili smo se kroz neke kanjone, šume, pa se jedan džip pokvario. Pa smo prolazili kroz vodu, gdje je nekoliko džipova zaglavilo - ili u vodi, ili u šljunku. Mi nismo, bravo Branko! Zatim smo imali pauzu kod nomada. Onda smo vozili dalje, dosta dugo, dok nismo došli do nekog sela na 2.200 metara nadmorske visine. Tu smo imali ručak - fish or chicken, kaj si htio i onaj fini čaj od jabuke. Malo smo pogledali to selo (sirotinja jednom rječju) i krenuli dalje. Zatim smo se po nekom drugom putu vraćali natrag, pa usput vidjeli gdje ljudi žive u šumi, jako jadno žive. Onda smo miostali bez benzina, pa svakome džipu uzeli malo benzina kako bi mogli krenuti dalje. Vratili smo se taman prije večere. Fino se napapali. Čak je bio fini kolač, kao neka torta, njami. Dan je bio super! Posljednja nam je večer, pa smo se zabavljali u hotelu do kasnih sati. Družili smo se s Arifom koji nas je učio turski, a mi njega hrvatski (kako si = nasil sin, volim te = seni seviyorum, dobra guza = got deligi, biti pijan = sarhos, itd).

HIERAPOLIS (3)[1].JPG


24.03. - subota
Zadnji dan u Turskoj. Tužni što odlazimo, opraštamo se sa svima u hotelu i krećemo. Došli smo u zračnu luku, i tek sada vidimo kako je prekrasan - ima nekoliko velikih terminala, ono, jedan terminal je kao zagrebački aerodrom! Trebali smo krenuti u 14:35h, al' smo malo kasnili. Kad je avion krenuo, pogled fascinantan (primijetila sam da često koristim riječ fascinantan, ali očito me je Turska - fascinirala). Kako smo se odvajali od zemlje - pogled je bio sve ljepši, vidjela se cijela Antalya, prekrasno!!!... Onda smo ušli u oblake, izgleda kao snijeg i najradije bi se čovjek bacio na te oblake. Tih dva i nešto sata leta natrag je prošlo puno brže nego tamo. Možda zato, jer smo sjedili bliže prozoru kad smo se vraćali, pa smo stalno buljili van. Kad smo stigli u Graz, tamo nas je dočekala kiša i ružno vrijeme, fuj. Uglavnom, letjeli smo na 11.000m, vozili se preko Turske (Antalya, Istanbul), Bugarske, Srbije, Mađarske i Austrije (Graz). Na aerodromu nas je čekao minibus koji nas je vozio doma. Došli smo doma oko 19h po našem vremenu. I, to je to! Turska je fascinantna!!!...

POGLED IZ AVIONA[1].JPG


Autor: Iva Mihalić