Grad utisaka, grad koji živi kapitalizam, a izrastao je u komunizmu. Moskva. Vjerojatno se ništa u Europi ne razvija tako brzo kao gospodarstvo toga megalopolisa. The Moscow city, dio grada, najveće europsko gradilište, posljedica je rapidnog napretka ruskoga gospodarstva. Stanovnika ima oko trinaest milijuna I dvjesto tisuća (procjena od prošle godine), a Moskovljani kažu da ih ima oko petnaest milijuna. Najzauzetiji metro u Europi i redovi pred muzejima, Mc Donald’s, najveći butici Prade, Armanija, Guccija na svijetu odaju dojam da u Moskvi komunizma nikad nije ni bilo. Prvo što prosječnog putnika zatekne kad sleti na jedan od šest aerodroma, koliko ih ima u glavnom gradu Rusije, kontrola je putovnica u kojoj rade samo lijepe mlade žene u vrlo izazovnim vojnim odorama. Drugi je šok površina koju pokriva gradsko područje od 1.081 četvorni kilometar, što je oko dva posto površine Hrvatske. Nepregledne ulice, trgovi, parkovi, goleme zgrade, kipovi nevjerojatnih dimenzija. Po „Mercer Human Resource Consultingu”, agenciji koja se bavi internacionalnim istraživanjima, grad Moskva je 2007. godine bio najskuplji grad na svijetu, što je skok za četiri mjesta u usporedbi s 2006.

Točeno belgijsko pivo u širem središtu grada košta oko jedanaest eura. Ulaznica u diskoteku posjetitelje željne moskovskog noćnog života koštat će oko petsto rubalja, što je oko petnaest eura, a stol za pet osoba u toj istoj diskoteci stoji devetsto eura za jednu noć. Što se tiče kulture, ulaznicu za najbolji svjetski balet platit će oko 30 eura, a na nju će čekati oko mjesec dana. Tko poželi živjeti u Moskvi, za kvadrat stana morat će izdvojiti od osam do deset tisuća eura, a cijene su i dalje u porastu iako se gradi po cijelom gradu. Prijestolnica komunizma i istočnoga bloka od toga istog komunizma zadržala je jedino spomenike i mauzoleje te kulturno naslijeđe. Golemi Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu ili vječna vatra pokraj Kremlja vrlo su atraktivna ostavština bivšeg SSSR-a turistima, kojih ima znatan broj. Katedrala Krista Spasitelja, Kremlj, brojni spomenici - svaki je čudo za sebe. Sveučilište, na kojemu se nekad učio srpsko- hrvatski kao strani jezik, toliko je da s njega skaču i base jumperi – skakači s padobranima. Podzemni promet najbrže je sredstvo prijevoza u megalopolisu. Tijekom dana gotovo je nemoguće negdje stići autobusom ili osobnimm automobilom na vrijeme. Što se tiče taksija, taj posao, čini se, radi svaki moskovski vozač. Bez taksimetara I ikakvih oznaka; moguće je zaustaviti bilo koji automobil u bilo kojem dijelu grada i cjenkati se za prijevoz.
U gradu se teško orijentirati i snaći čak i rođenim Moskovljanima. Ulice su slabo označene, gotovo nikako, a tko poznaje ćirilicu može nešto pročitati jer ima dosta riječi sličnih hrvatskome jeziku. U metrou su sve postaje lijepo označene, postoje i putokazi, ali opet ostaje problem jezika i veličine grada.

Svi bolji caffei, restorani i klubovi imaju osoblje s kojim je moguće razgovarati na engleskom jeziku, te svi odreda imaju dnevno izdanje novina Moscow times, lista koji je namijenjen turistima da bi mogli pratiti dnevna događanja u gradu. List je besplatan i na engleskom je. Moskovska mladež uči engleski od drugoga ili trećeg razreda osnovne škole, u srednjoj školi i na fakultetima tako da je vrlo lako komunicirati s mladim ljudima. Stariji intelektualci većinom govore francuski. U restoranima se također mogu čuti američki klasici, kao što su pjesme Franka Sinatre u izvedbi odličnih violinista i pijanista. Ulični se svirači uglavnom sastoje od pet do šest glazbenika s violinama, kontrabasom, trubama, klarinetima i drugim glazbalima, te izvode jazz ili klasiku.

Povratna avionska karta iz Zagreba Aeroflotom, ruskom avionskom kompanijom, košta 255 eura uz to da onaj tko namjerava ići mora imati vizu, pozivno pismo ili vaucher koji svjedoči da gost ima rezervaciju u hotelu. Moskva je lijepo iskustvo i skupo zadovoljstvo.