Uzbuđenje zbog putovanja u Japan bilo je toliko veliko da neko vrijeme nisamo mogao spavati. Kad smo stigli u Tokyo Narita, međunarodni aerodrom u Tokiu, padao sam s nogu od umora. Na ulasku u zemlju ispunjava se dosta dokumenata, ali cijela procedura traje relativno kratko. Što zbog umora, što zbog neispavanosti zrak mi se van zgrade učinio nepodnošljiv; vlaka, vrućina. A sunce u nekoj čudnoj izmaglici.
Smjestio sam se i otišao na kavu u jedan običan lokal. U lokalu pomalu neobično tiho. Tek kasnije sam shvatio da je takva atmosfera, bez velike buke potpuno uobičajena. U lokalu mnogi čitaju, neki dremuckaju (vjerojatno su izmoždeni od posla), a neki potiho pričaju. Mnogi od stranaca niti ne znaju da Japanci puno čitaju. A kad čitaju na javnim mjestima, korice knjige omotane su u papir da se ne vidi naslov ili autor knjige.
Otišao sam i do poznate četvrti Shinjuku. Promatram ljude, vjerojatno ovi koje vidim ne rade. Mladi su odjeveni poput nas, možda ekstravagantnije i profinjenije. Japanci srednjih godina nose sako i kravatu. Cijeli grad djeluje organizirano i smireno, čak sam uočio da u vožnji trubu gotovo ne koriste. Primijetio sam i da su mladi Japanci u prosjeku viši od svojih sunarodnjaka koji su već prešli pedesetu. A opće je poznata činjenica da se Japan danas može pohvaliti dugim životom svojih građana. Iako sam u Japanu boravio reltivno kratko, shvatio samo da je društvo prožeto nepisanim pravilima. Nepoštivanje tih pravila dovodi samo do reakcije koja se može kratko sažeti u slijedeće: prezir. Tipičan primjer: ako je netko bolestan, pa bila to i obična prehlada, obavezno će na usta staviti zaštitnu masku da ne širi prehladu. Sad se zamislite s maskom na licu, na 40 stupnjeva i vlagom u zraku oko 80%. Takva je klima bila za vrijeme mog puta u Japan.
U Japanu je pušenje dozvoljeno u svim lokalima, ali strogo je zabranjeno na ulici! Na ulici su točno određena mjesta za pušače. Takva su mjesta česta na glavnim ulicama, ali ih u sporednima uopće nema!!! Ako Vas uhvati želja za cigaretom u sporednoj ulici, ne preostaje Vam ništa drugo već da skrivećki zapalite u slabo prometnoj ulici i pri tom pazite da Vas nitko ne primijeti. Kazne su poprilično visoke.
Na ulici je vrlo nepristojno jesti i piti. I ne samo nepristojno, zapravo je to društveno neprihvatljivo ponašanje. Isto tako govoriti glasno u sredstvima javnog prometa, koristiti riječnik kojim ćete u neugodnost dovesti sugovornika, nakloniti se na pogrešan način – sve ovo isto ulazi u kategoriju društveno neprihvatljivog ponašanja.
Imao sam vremena i odlaziti u tipične japanske gostionice zvane iizakaia. Tu sam putem poznanika u društvu upoznao i jedan japanski bračni par. Žena je radila u solidnom japanskom poduzeću, ali se odlučila udati. Za Japanke udaja obično znači i napuštanje dotadašnjeg radnog mjesta da bi se posvetila suprugu i budućoj djeci. Tada suprug preuzima obvezu da priskrbi materijalna sredstva, a žena donosi važnije odluke u kućanstvu: kako rasporediti novac, odlučuje o školovanju djece ili recimo u investiranju novca.
Još će biti prilike da napišem i nešto o znamenitostima koje sam obišao. A o tome nekom drugom prilikom.