"Epeler" zapravo na francuskom jeziku znači spelovanje. Za razliku od engleskog jezika, francuski jezik ima određena pravila u pisanju i prema tim pravilima se riječi izgovaraju. Npr. slovo "S" između dva samoglasnika se čita "Z"; "ET" se čita samo "E", "ILLE" se čita "J"...

Prvi put kada sam bio u Parizu, davne 1989. godine, indirektno sam došao u kontakt s tim pravilima. Naime, kako smo išli s grupom organizirano, tako je vodič za dva bračna para iz grupe napravio rezervaciju u Moulin Rouge-u. Plan je bio, da nas nekolicina iz grupe idemo s vodičem do Moulin Rouge-a, da vidimo taj čuveni lokal, pa makar iz vana,  i nakon toga razlaz - svatko na svoju stranu. Po dolasku u Moulin Rouge ispostavilo se da rezervacije - nema. Vodič je nakon kraćeg ubjeđivanja pretpostavio da jednostavno netko od osoblja nije zabilježio njegovu telefonsku rezervaciju i zatražio da se onda kupe četiri druge karte. Ali mjesta više nije bilo, sve je bilo rasprodano. Ta informacija je bila dovoljna da se vodič, vidno iznerviran, počne "derati" na osoblje i zahtjevati razgovor sa šefom. Kada se pojavio šef, i dalje nije bilo ni mjesta niti rezervacije, ali je čisto onako izgovorio ime jedine rezervacije koje su imali. Rezervacija je glasila na ime: ANŽELIK. Kako je vodiču bilo ime Branimir ANĐELIĆ, odmah je shvatio o čemu se radi. Prilikom rezervacije mjesta izgovarao je svoje prezime slovo po slovo ("epeler") i naravno, Francuzi čitaju imena prema svojim, a ne našim pravilima. Na koncu je sve riješeno u jednom trenu, a ljudi su mogli ostati bez svog rezerviranog mjesta.

Sličan slučaj se dogodio nekoliko godina kasnije, nas 7-8 iz Hrvatske, smo bili samo u prolazu kroz Pariz. U hotlu nije bilo rezervacije na ime: VELIČANIN. Ali kako je naš Ivek proputovao već pola svijeta, samo je bez riječi pružio putovnicu recepcioneru i rezervacija na ime VELIKAN je naravno postojala.

Još jedan od "susreta" s francuskim pravilima dogodio se, dok sam radio u turističkoj agenciji. Nazvala me uspaničena gospođa, koja nije mogla telefonom do svog muža - jer su joj iz hotela rekli da te rezervacije nema. Znači muž joj je ostavio broj nekog drugog hotela i vjerojatno - "zabrijao" u nekom drugom hotelu s ljubavnicom, pa je htjela provjeriti i cijelu rezervaciju. Iako ne odajemo podatke rezervacija naših stranaka, pretpostavio sam o čemu bi moglo biti riječi i zamolio je da mi kaže prezime supruga. Čim sam čuo BUŠIĆ, gospođi sam obijasnio da mora tražiti rezervaciju na ime BUZIK. Nakon njenog čuđenja, uvjerio sam je da pokuša na taj način, pa će vidjeti da je sve u redu. Nakon nekih 10-tak minuta gospođa me nazvala da se zahvali i uz put se propitivala kako je zapravo to moguće - da Francuzi drugačije izgovaraju naša imena. Moguće je, itekako je moguće, i to ne samo u Francuskoj. Ukratko sam joj objasnio razlog nastanka ove panike.

Primjera ima još barem 10-tak, ali ovo su najlakši za ispričati. Znalo se dogoditi da putnike umalo nisu izbacili iz zrakoplova, jer lista s imenima nije štimala.

Dragi Puturisti, iako je francuski, za mene osobno je najljepši jezik na svijetu... ipak ponekad treba pripaziti na izgovor i pravila čitanja, kako ne bi ostali bez karata za spektakl, hotelskih rezervacija ili pak da ne dođe do bračnih razmirica... A sve iz potpuno benignih razloga. Francuzi ne mogu naučiti naša pravila, ali mi možemo barem malo pripaziti na njihova....