…

O, kad bi Pariz imao noge,
pješke bi došao da je vidi.

                                    E. Kišević

Szia Zora! Hogy vagy? ...Hozzád? Budapestre?..igen, igen, jövök! Razbacujem se s tih par riječi kojih se još sijećam. Brzo, brzo osedlati konja... internet... mape... prijatelji... J... da malo ponovimo gradivo. Pjevušim lagano... 2On the road again.. I meet places where I never been"... la la la... 

Već isti vikend sjednem u auto i pravac Budimpešta. Iskreno se radujem, nisam već dugo bila. Ovaj puta idem sistematski. Obilazim sva divna mjesta, a i vrijeme je idealno. Do granice kao od šale. Kako sam pomalo gladna, stajem u Istvan Fogado, dobra preporuka - nema šta. Razmišljam o autoputu, ali nije uzbudljivo i još se gradi pa odlučujem malo uživati u krajoliku i provesti se starom cestom uz Balaton.

Balaton ili Blatno jezero, razvio se zahvaljujući turizmu i to iza Drugog svjetskog rata u vrijeme komunizma. Naime, na Balatonu su se nalazile razdvojene obitelji istočne i zapadne Njemačke. Baš je romantično, mala lijepo uređena mjesta, svako na svoj način posebno, kao da se natječu... i naravno, i tu policajci vole strance.

Prije ulaza u Budimpeštu razmišljam o Monument parku, mislim da ga ovaj puta neću obići, ali za ideju im svakako skidam kapu, zgodna turistička atrakcija. Na samom ulazu spajanje dviju auto cesta iz RH i Austrije i impozantnih 6 traka... koji doček... imaš osjećaj dobrodošlice a zatim ludilo za ženske oči... shopping centri... njemački, francuski, švedski... sve vam je jasno... sve vrišti od neona i poziva da skrenem. Moram se savladati.. Renata... priberi se... Renata... nisi tu da bi... a ja taaako slaba, šmrc...

Jurim do frendice jer nam drže stol u jednom finom malom restorančiću specijaliziranom za divljač na Orbán teru (ter = trg) na Budimskoj strani. Budimpašta se dijeli na stari dio Budim - lijeva obala na brežuljcima, (a na vrhu Normafá, prekrasno izletište, posebno lijep pogled na cijeli grad, zimi sanjkalište... šetnica)  i Peštu - novi dio na lijevoj obali Dunava. Uz dobru hranu i vrlo pristojno vino napravile smo "ratni" plan.

Prva stvar ujutro - gornji grad. Ostavljamo auto ispod zidina i krećemo lagano pješice. Prekrasno... kočije okićene čipkom, kočijaši u narodnim nošnjama, mali dučančići rukotvorina... autohtona čipka, čuveni porculan Herendi i Zsólnai, neizostavne papričice... i naravno, pred njima grupice dalekoistočnih turista u redu da se fotografiraju. Na ulazu u Mátyás templom gužva, ulazim na trenutak i sa strahopoštovanjem razgledam stropne slikarije, niše, grobnice... probijam se van i odlazim prema spomeniku kralju Korvinu, penjemo se na Ribarsku kulu i uživamo u pogledu na rijeku i Peštansku stranu. Najveća i najljepša građevina koja zaokuplja pogled je Parlament (Ország ház). Svaki puta me iznova ostavi bez daha. Promatram njen odraz u rijeci i igru boja i razmišljam o davnim vremenima kočije... krinoline... balovi... dostojanstvenici izlaze iz kočija, penju se stepenicama ka ulazu... na vratima raspravljaju o sudbini kraljevstva... izlaze... vraćaju se preko Láncz híd-a (lančani most)... prekrasan viseći most, s po dva lava na obije strane, prvi u Budimpešti uopće. Predaja govori da je Széchenyi, graditelj i financijer mosta nakon što je most izgrađen, na svečanosti otvorenja nakon što je most nahvalio kao najljepši i najsigurniji, postavio pitanje okupljenima da mu probaju pronaći manu, na što je dječak iz publike primjetio: "Lavovi nemaju jezik!" (zaista, provjerite! J).

Žamor turista me vraća u realnost i pomišljam gle, još jedan Europski grad koncentriran na rijeku, zna živjeti s njome i prihvaća svu njenu nemirnu čud... i neizbježno pitanje - što fali našoj Savi? Gledam niz otočića u daljini i pogled mi staje na zeleonoj oazi u sred grada, Margitin otok (ime je dobio po svetoj Margiti Arpadović, (dinastija Arpadovića), koja je na njemu osnovala svoj red, proglašena sveticom), u sred grada zeleni otok, s mnogo bazena i sportskih  sadržaja, hotela, park za šetnju, odmor i razonodu. Pratim pogledom brodove... putničke, restorane i pubove, pa čak i jedan auto salon - vrlo domišljato! Zamišljamo narudžbu: Molim dostavite ga 2 km uzvodno i pucamo od smijeha. Silazimo s Ribarske kule i krećemo prema Budavári paloti (kraljevski grad). Na trenutak zastajemo kraj kočijaša koji velikim "korbačem" (bič) demonstrira pucketanje. Djeluje jednostavno ali iziskuje veliku spretnost i vještinu. U Kraljevski grad odlučujemo ući sa zadnje strane... kroz velika kovana vrata... zastajemo i gledamo niz desni obronak nove iskopine. Izgleda kao labirint. Malo me strese pomisao na ono doba... zamišljam podzemne zatvore, mučenja... zatvore... uh... hladnoća me na tren prožme i misli mi srećom odvrati ljepota palače pred nama. Mora da je bilo prekrasno živjeti ovdje, vjerujem da svaka žena osjeti poriv da je na barem jedan dan princeza i da je kroz ova vrata provezu zlatne kočije... vidim se već u krinolini... bal... dvorane... hodnici... slike... svijećnjaci... ogledala.. glazba...  Prijateljica me povuče za rukav i nastavlja nabrajati sve velike majstore i djela zastupljena u Nacionalnoj galeriji pred nama... da, da, da... pomišljam ali ja bih ipak bila princeza... a tad bi sve te slike bile moooooje J, protrčimo kroz Galeriju, pluća su mi puna zraka jer ne dišem od ljepote i strahopoštovanja koje se osjeća velikim bogatstvom i tradicijom... gle Miklós Zrínyi, da... da... naš Nikola. Izlazimo van, prolazimo pored prekrasnog prikaza lova i izlazimo na pročelje zgrade. Lijep pogled na grad i brdo Citadela i spomenik Erzsebet (Elizabeta).

Prijateljica mi govori kako cijeli grad leži na toploj izvorskoj vodi, kako su ispod Citadele špilje nastale izvorima tople vode, a u vrijeme Drugog svjetskog rata ljudi su se skrivali unutra. Duge su 9 km i vode od Citadele do Kraljevskog grada. Sada je unutra Labirint, restoran... a između i prekrasan Hotel Géllert (dobio je ime po svečeniku kojeg je Papa poslao da preobrati Sv. Stjepana na kršćanstvo, kasnije su ga uhvatili pripadnici nekog od plemena nevjernika, zatvorili u bure i bacili niz Citadelu u Dunav, proglašen je prvim mađarskim mučenikom).

Vodeni sportovi su doista razvijeni i svaki kvart ima svoj bazen, preko 20-ak a i ima i 10-ak termalnih kupališta. Povijest kupališta seže još u rimsko doba - kupalište Aquincum, a kasnije dolaze prave turske kupelji Rudas, Király, Szechenyi, Gellért (hotel)...