Silazimo uspinjačom u grad, prelazimo lančani most, i odlazimo prema centru grada. Vörösmarty ter s čuvenom Gerbaud slastičarnicom.. to se ne propušta, ali nikako na tašte. U blizini je Déak ter, sjecište svih triju Metro linija. (Žuta linija je naj starija na kontinentu, i ima prekrasne stanice) Svraćamo u Tom George na finu klopicu, oko nas poslovnjaci, stranci... lijep ugođaj. Naravno, desert u Gerbaudu. Ja ću... se izgubiti u raznolikosti ponude, meni je bolje da prenoćim ovdije, pomišljam. Stojimo kraj velikih frižidera opčinjene raznim vrsta torta, kolača, mignona, košarica, bombona.. ja sam izgubljen slučaj pomislim i nagovaram frendicu što ćemo uzeti pa da sve dijelimo, dakle: Somloi galuska, (šomloi galuška – malo biskvita s puuuno preljeva od čokolade, oraha i slatkog tučenog vrhnja), Eszterhazy torta (prefina torta od badema i vanili kreme), Dobos Torta (bubanj torta – i u nas poznata po hrskavoj korici od karameliziranog šećera)... mislim da će to sve zadovoljiti moju (trenutnu) želju. Odlazimo preko trga po glavnoj Váci ulici u šetnju, prekrasni izlozi s naj poznatijim skupim markama, suvenirnice, bomboniere..(iznimno zgodan običaj u Novogodišnjoj noći.. ljudi šeću po Váci ulici i lupaju se balonima i papirnim tuljcima, naravno i stranci s lakoćom prihvaćaju lokalni običaj i zaista je zabavno.) .. skrećemo na Korzo uz Dunav. Prilazim štandu sa suvenirima i kupujem prekrasnu bijelu košulju rukom izvezenih detalja. Malo poklona, rukom oslikana uskršnja jaja, pa neki domaći proizvodi lijepo upakirani oraščići u medu.. pa malo papričica.. za svakoga ponešto. Pozivamo taxi i krećemo prema Andrassy ulici za Hösök tere (Trg heroja). Uz put na raskršću s Bajczy Zsilinski ulicom stajemo kod Bazilike Szt. Istvana . Zastaje mi dah. U sred grada, malo sakrivena od zgrada odjednom se ukazuje impozantna građevina. U gornjem luku kipovi svih 12 apostola.. obilazimo je i ulazimo preko visokog stepeništa unutra. Koje bogatstvo, blještavilo.. unutra se čuvaju i moći (ruka) svetog Stjepana, koja se na njegov blagdan 20. Kolovoza iznosi u procesiji. Jednom sam imala prilike vidjeti tu Mađarsku najveću feštu u gradu, posvuda štandovi, događanja, veliki vatromet u centru i na mostovima, a posebno mi je ostao u sijećanju  akrobatski let njihovog proslavljenog veterana u tom sportu Beseneyi Petera. Slučajno sam ga prvi puta gledala ostavši u koloni na onom istom velikom izlazu iz grada, onako u čuđenju što se zbiva...  kada sam primjetila da svi izlaze iz automobila i gledaju u nebo....ljudi su doslovno parkirali na pomoćnim trakama i izlazili iz vozila gledati, nevjerojatan prizor za nekoga tko prvi puta gleda. I sad razmišljam o veličini grada, o nekim posebnostima i stvarima koje su me se dojmile o nekim atrakcijama tipa Hungaroring,  okupljanje europskih i svjetskih bikera, vozača Ferarria i raznih načina za privlačenje turista. Budimpešta živi od turizma od 0-24 i posijećena je svih 12 mjeseci u godini, a mi nismo sposobni produljiti ljetnu sezonu.. i oped onaj osjećaj lagane ljubomore. Svaka čast susijedi! Treba nam još poneka lekcija da naučimo, pomislim. Tako gledam kroz prozor taksija, vozeći se po Andrassy ulici, divim lijepim starim vilama i promatram diplomatsku četvrt u svojoj finoći i umjerenosti, osvrćem se za Operom i naravno primjećujem isti potpis graditelja kao i naše. Nešto je veća i iznutra malo zamršenija..rekla bih. Odlučile smo stati na Líszt ter-u, i popiti kavu u parku s kafićima. Sve je prepuno stranih studenata (blizu je muzička akademija), pravo šarenilo rasa..stilova..buka, smijeh, muzika  na svakom koraku, pravi boemski život. Odlazimo pješice prema Trgu heroja. U sredini trga veliki spomenik Neznanom junaku, okolo slavoluk s velikim kipovima kraljeva, a s jedne i druge strane trga su prekrasne građevine Muzeja lijepih umjetnosti i Muzeja primjenjenih umjetnosti.

Prolazimo preko trga, prepunog šetaća, studenata, pokoji slikar, roleri, skateri, akrobatski bikeri.. izvode vratolomije.. šalimo se kako nas ista grupica japanskih turista uhodi još od gornjeg grada ... odlazimo u Város liget park, prema jezeru po kojem se ljeti može iznajmiti čamac i veslati, a zimi je veliko klizalište. Prava oaza zelenila i neizostavni prizori grupica ušminkanih penzionera stoje i prepričavaju iste priče iz mladosti hraneći labudove i patke,  šalimo se kako sigurno poznaju labudove po imenu i da vjerojatno kradomice pokazuju ordenje i razmijenjuju značke. U nastavku jezera su Zološki vrt, zabavni park i jedan jako fini restoran Gundel, no mi skrećemo prema Vajdahunjad dvorcu. Obilazimo ga izvana i komentiramo ponudu njegovog vinskog podruma. Pišem si podsjetnik da obavezno kupim tekuće poklone... malo slatkoga Tokajca, pa malo Egri Bikaver-a (Bikova krv), pa malo Baraczk palinke (rakija od bresaka) «Carinicima zabranjeno čitanje!». Umorne smo, već se polako spustilo i  veče te odlazimo nazad preko rijeke u Belgijski pub na neko fino pivo s malo sira i narezaka. Listam Esti Pest (besplatnu brošuru koju se može dobiti u svakom kafiću i pub-u) i divim se količinom i šarenilom ponude restorana, muzičkih i drugih stranih pubov-a i zanimljivo je da su u Budimpešti zastupljene sve svjetske kuhinje. Ima doista velik izbor orijentalnih restorana od Perzijskog s trbušnim plesačicama, u svakoj ulici bar jedan kineski, pa Tajlandskih, Koreanskih, Turskih, Grčkih, Arapskih, Španjolskih, Francuskih... zatim Australskih, Argentinskih, Mexičkih, Brazilskih, tematskih tipa Lancelot (i prije Arthur) gdje vas služe u kostimima, jedete iz starinskog posuđa, slobodno i rukama i zabavljaju vas trubaduri i naravno ponosno stoji ime  Horvat Eterem (hrvatski restoran), zgodno je uređen, kao da sijedite na terasi stare dalmatinske kuće, iznad škura na gredi visi pršut a iz kuhinje dopiru mirisi ribe i pravih dalmatinskih začina. Pozdrav entuzijastu!

Za danas smo završile, padam u nesvijest od umora iako bih naj radije u jedan od čuvenih pub-ova padaju mi na pamet Beckets, Iguana, Leroy's.. John Bull, For Sale.. ah, mislim da to moje noge neće podnijeti. Za sutra dan smo odredile i malo shoppinga.

Ujutro pijemo kavu u Váci ulici, ovaj puta u Zsólnai kaffeu. Kava je vrlo pristojna, iako ni blizu talijanskim vrstama i načinu spremanja na koji smo navikli. Cappuchino se često služi s cimetom.. no, meni je fin, ja ionako obožavam eksperimentirati okusima. Pravi je užitak piti kavu iz pravog kvalitetnog Zsólnai porculana, onako fino i kićeno.. a na stolovima preko puta vas mame razne torte, prekrasno aranžirane. Svaki detalj je dobro osmišljen, čovijek na takvom mjestu doista lako osijeti duh starih vremena i kulture.
Odlazimo do kraja ulice u poznati Csarnok (tržnica) velika zgrada sa ogromnim izborom svježih namirnica. Sve je divno posloženo. Od domaćih tipičnih proizvoda od mesa kao što je gušćja jetra, guščji čvarci, poznate nam Pick kobasice, papričice suhe, u ulju, mljevene..  osim toga ima doista velik izbor svježeg voća i povrća te izvrsna ponuda iz uvoza svakojakog voća i povrća.., ono što ne propuštam je podzemni dio gjde je veliki Asia shop. Ovo je raj za moje oči i pakao za moj novčanik, no gušt mi ne dozvoljava da propustim priliku.. pa krećem od Kine, Indije.. do Francuske i nazad .. lista je podugačka, fini čajevi, misrisni začini..posuđe za svako jelo.... Halo Zagreb? – može jedna manja kopija ovakve trgovine, iz čisto praktičnih razloga. Odlazimo po auto i pravac West End City Centar. ..Prolazimo kraj židovske četvrti u centru i razgledamo prelijepu sinagogu. U vrijeme II. sv. rata tu je bio židovski geto, govori mi prijateljica. Kako se vozimo obraća mi pažnju na dosta starih zgrada koje imaju identično obnovljena pročelja tamnim četvrtastim mramornim stupovima. Naime, za pobune protiv bloka te su zgrade bile uništene tenkovima.
I na kraju West End.. 3 kata.. ulice unutar zgrade i žensko srce je na mjestu red shoppinga, kava, shopping, ručak, shopping.. previše za mene i moje izlizane kartice. Pozdravljam se s prijateljicom, sjedam u auto i razmišljam to M7 or not, pitanje je .. autoput zvan Godot ipak je prevagnuo, jurim jer sutra je radni dan.