Prije nekog vremna je kružio jedan e-mail u kojem je na smiješan način objašnjeno zašto teroristinisu mogli izvršiti diverziju u Rimu. Iskrcali su se u luci Brindisi i do Rima su željeli ići vlakom. Ali kako su željezničari štrajkali taj dan, odlučili su uzeti taksi. Onda ih je taksist vozao naokolo....

Uglavnom, taj mail nije toliko bitan, koliko činjenica da je željenica taj dan bila u štrajku. Italija je izuzetno lijepa zemlja, stanovnici su uvijek dobro raspoloženi, jako duhoviti, ali je štrajk česta pojava. Puno češća, nego što smo mi u prosjeku navikli. Meni se osobno čini da sve ostale europske države zajedno ne provedu niti približno toliko u štrajku, koliko Italija. Svaki čas netko drugi štrajka – željenica, pošta, gradski prijevoz, civilna avijacija, Alitalia..... Alitalia je svojevremeno u jednom periodu štrajkala gotovo tjedno.

Ne morate se nužno opterećivati tom činjenicom, ali je nije loše držati u rezervi. Jednostavno treba imati pripremljen „plan B“. Npr. ako željenica nije u štrajku, možda štrajka javni gradski prijevoz. Dođete na stanicu i čekate. Kako se u prosjeku čeka nekih 15 - 20 min. na autobus, te u tom periodu ne prođe niti jedan u suprotnom smjeru, shvatite da nešto nije u redu. Prođe još par minuta dok odlučite što ćete, pokušavate uhvatiti nekako taksi, ali onako sa stvarima to ide malo teže, pa dodatno gubite dragocjeno vrijeme. I dok na koncu nekako ipak uspijete doći na željeznički kolodvor, vrlo vjerovatno – vlak je već otišao.

Obzirom na učestalost štrajkova, i ukoliko ne dolazite organizirano (u organizaciji turističke agencije), vodite računa da vam ovakve „nepredviđene“ okolnosti ne pokvare planove ili neplanirano produže boravak. Plan B uvijek treba imati u rezervi. Ako ne zatreba, utoliko bolje....