Usred zime putovati na sjever malo kome pada na pamet. Svi sanjaju o topjijim krajevima, tamo gdje je tirkizno plavo more, gdje se u kupaćima može izležavati na plaži, pijuckati koktele u baru uz bazen, provoditi u ljetnoj atmosferi.
Mene je put ove godine odveu u Bavarsku, kako kažu najbogatiju njemačku pokrajinu. Glavni grad Bavarske, München sjedište je i svim poznate tvornice automobila BMW koji se mogu vidjeti na svakom koraku. Izgleda kao da 99% stanovnika tog grada vozi upravo ovu marku auta. Jedan je od simbola ne samo grada već i njemačke kvalitete, pouzdanosti, sigurnosti, preciznosti... Mogli bismo nabrajati u nedogled.
Drugi simbol grada sigurno je svjetski poznata manifestacija Oktoberfest gdje se pivo toči na litre, a u velikim šatorima trebate biti vrlo vješti da bi ste dobili slobodan stol. Lokalci obično dolaze u tradicionalnoj odjeći za koju sam stvarno mislila da služi samo kao ukras u izlozima trgovina za vrijeme Oktoberfesta. A kad ono, kud god čovjek krene, u U-Bahnu, S-Bahnu, u samom centru grada, svako malo netko u zelenim bermudama s naramenicama, pa žene u suknjama iste takve zelene boje. Svjetski poznata manifestacija održava se na Theresienwiese i to u spomen na zaruke prijestolonasljednika Ludwiga s princezom Theresom.
U München sam išla organizirano, jer sam htjela čuti nešto i o povijesti grada, a ne da se cijeli izlet pretvori u veliki shopping i teglenje vrećica. Nakon relativno duge vožnje, kroz Sloveniju, pa kroz Karavanke, Austriju, stigli smo u grad.
Razgled grada me oduševio: Viktualienmarkt, Marienplatz, poznata ulica Maximilianstrasse. Obišli smo i crkvu u samom centru – Frauenkirche. Radi se o crkvi iz razdoblja kasne gotike. U crkvi se nalazi i legendarno vražje stopalo utisnuto u pod crkve. Dva zapadna tornja (99 i 100 metara visine) postali su zaštitnim znakom grada.
Na Marienplatzu, na sjevernom dijelu trga, se nalazi i nova Gradska vijećnica iz 19. st. poznata po Glockenspielu, glazbenoj napravi koja ima 43 zvona; uz muzičke tonove šareno lakirane bakrene figure prikazuju turnir pri kneževskoj svadbi iz 1568. Za promatranje ovog spektakla najbolje je sjesti u kafić preko puta vijećnice i ako budete imali sreće, nitko Vam neće zakloniti vidik. Fasadu nove gradske vijećnice ukrašavaju minijature bavarskih vladara i drugih povijesnih osoba.
U kratkoj vožnji oko samog centra vidjeli smo i Staru i Novu pinakoteku, Minhensku rezidenciju, Engleski vrt da bi zatim krenuli u obilazak vanjskih područja: Olympia Park, Allianz arena ... Žao mi je što nismo stigli u Njemački muzej (Deutsches Museum), otvoren 1925., jedan od najznačajnijih tehničko prirodoslovnih muzeja na svijetu. Muzej je smješten na jednom otoku usred rijeke Isar (Isarinsel ili Museuminsel). Kažu da ga posjeti više od 1,5 miliona turista godišnje.
Svi smo već bili umorni i jedva smo dočekali da stignemo u hotel. Čim smo se smjestili, odmah je prošao onaj prvi umor i svi smo brže – bolje krenuli u centar. Nije pao veliki shopping, ali dućani su jednostavno mamili kupce. Na samom rubnom dijelu Marienplatza je velika knjižara. Na nekoliko katova nudi se mnoštvo sadržaja; knjige iz raznih područja, vodiči za destinacije u cijelom svijetu. Najrađe se ne bih micala iz knjižare, ali moram. Grad je velik, a i centar mi se čini prevelik za tako malo vremena.
Na Marienplatzu i u ulici Käuflinger Strassse ima robnih kuća (Kaufhof), a i malih trgovina. Interesantno je da se nigdje ne sreću prosjaci. Čula sam da po zakonu ne smiju prositi; zato ima svirača iz cijelog svijeta. I po stanovnicima i po turistima München je svijet u malom; vidim turiste iz azijskih zemalja, zatim muslimanke prekrivene od glave do pete koje kupuju u ekskluzivnim buticima. Na ulici čujem razne jezike: grčki, turski, španjolski, a vrlo često i hrvatski. Zapravo, najživlje u cijelom gradu upravo je u centru, u ulicama Neuhauser i Käuflinger, te između Karlsplatza (Stachus) i Marienplatza koji je pješačka zona. U Ottostrasse sam pak vidjela puno trgovina antikvitetima.
Kad su se trgovine zatvorile, preselili smo se u jedan ugodan meksički restoran bar gdje dolazi jako puno lokalaca; pod lokalcima mislim na sve one koji žive i rade u Münchenu. Na brzaka samo nešto pojele i sjele na U-Bahn da bi barem malo uživale u Oktoberfestu. Budući da je bio radni dan, nije bilo velike gužve, ali slobodan stol u šatoru ipak nismo uspjele dobiti. U tom velikim šatorima prava je ludnica; konobarice idu od šanka do stolova noseći ogromne krigle piva. Za stolovima se ne sjedi mirno; obično se cijela jedna strana njiše kao veliki val, a svako malo nečem se nazdravlja: Prost! Prost!
Između šatora stolovi s đinđama; prodaju se suveniri, plišani lavići obučeni u plavo bijele majice, srca – mislim da su licitarska. Uglavnom iste stvari. Iznenadio me pečeni vol! Kažu da je upravo pečeni vol jedan od specijaliteta na Okroberfestu.

Dan je prošao prebrzo, a imamo još jedan dan i onda je povratak natrag u Zagreb. Drugi dan, odmah nakon doručka, krenuli smo autobusom prema dvorcu iz bajke – Neuschwansteinu! Dvorac je jedan od omiljenih ciljeva turista u Njemačkoj i godišnje ga posjeti oko 1,3 miliona turista. Bio je model za izgradnju dvoraca Trnoružice u tematskim parkovima Disneylanda, a u njemu su snimani i filmovi.
Dvorac koji izgleda kao da je izašao iz neke bajke izgrađen je na gorskom hrbatu, visoko iznad klanca Pöllat. Gradnja je započela 1869. Obilazak započinje penjanjem strmim stepenicama do najvišek kata na kojem smo vidjeli privatne odaje kralja Ludwiga II. Impresivna je bila i sala s prijestoljem sagrađena kao romaničko – bizantinska kapelica u čijoj je apsidi trebalo biti prijestolje, kao i umjetna pećina koja je napravljena zbog novog kraljevog prijatelja, Richarda Wagnera koji nikad nije ni posjetio Neuschwanstein. Posvuda se vide slike na kojima su prikazani labudovi.
Ludwig II živio je u dvorcu samo 170 dana. Tamo je 10.06.1886. primio vijest o svom svrgavanju s prijestolja. Tri dana kasnije pronađen je mrtav u jezeru Starnberg koje se nalazi u bližoj okolici Münchena.

Izlet je bio prekratak da bi se sve stiglo vidjeti i sigurna sam da ću se ponovo vratiti. Možda ne u vrijeme Oktoberfesta već negdje u ljeto, da mogu prošetati Engleskim vrtom, otići do jezera Chiemsee na kojem su otočići Herreninsel i Fraueninsel. 1873. mladi kralj Ludwig II od Bavarske kupio je Herrenchiemsee i dao na njemu sagraditi dvorac Herrenchiemsee. Dvorac je trebao biti kopija Versaillesa. Gradnja je započela 1878., a odužila se sve do 1886. Gradnja je progutala 20 miliona ondašnjih maraka, a kraljeva se blagajna ispraznila. Kralj je u dvorcu boravio samo jedan tjedan, a njegovom smrću san o drugom Versaillesu je bio završen.
Fraueninsel je puno manji i skromniji; na njemu je jedno selo i samostan Frauenchiemsee.

Obrise jezera Chiemsee vidjeli smo nakratko vozeći se iz Münchena prema Austriji. Za čas smo bili na "granici" Njemačke i Austrije, prave granice više ne postoje; nitko nas nije ni pokušao zaustaviti i istom auto - cestom vraćali smo se prema Zagrebu.

Auf Wiedersehen!