Kairo, grad kojeg Egipćani s ponosom nazivaju
„majka svih gradova“, je
najveća afrička metropola. Putnike već godinama Kairo i oduševljava i odbija. Dok su s jedne strane oduševljeni krivudavim uličicama, srednjevjekovnim građevinama, orijentalnim bazarima i islamskom arhitekturom, kupolama i minaretima, s druge pak strane pažnju odvraćaju prljavština, zagađenost, buka, gužve i neprestano inzistiranje na "baksheeshu" (napojnicama). Davanje "baksheesha" je lokalni običaj, pa se od putnika očekuje da davaju malo i često.
Stari Kairo je smješten južno od centra novog Kaira, dok je muslimanski dio Kaira uglavnom na istočnoj strani. Grad ubrzano raste, i u smislu stanovništva i u geografskom, budući da na periferiji izrastaju novi kvartovi, posebice prema Istočnoj pustinji.
Sjeverozapadno od gradskog centra, blizu zračne luke, su područja kao što su Sheraton Heliopolis, Zamalk, Madi, gdje žive imućniji Egipćani (tamo je i predsjednička palača). Prema zapadu se pak šire kvartovi srednjeg sloja građanstva u Gizehu, kojima pogled seže sve do piramida.
Iako je Kairo danas egipatska prijestolnica koja vrvi s nekih 18 milijuna ljudi, njegova pozicija važnosti u dugoj povijesti Egipta je zapravo prilično mlada. Kairo čak nije ni postojao u vrijeme građenja piramida u Gizehu.
Kairo nazivaju i „gradom tisuću minareta“; to je egzotični obzor vitkih kupola i uzvišenih minareta koji bacaju magiju nad izlizanom stvarnošću metropole. Većina posjetitelja dolazi vidjeti veličanstvene piramide u Gizehu, blago Tutankamonove grobnice i ostala blaga u Egipatskom muzeju antikviteta, te kupovati na bujnoj tržnici Khan al-Khalili. Ima mnoštvo džamija, koptskih crkava, manjih muzeja, vrludavih uličica koje treba istražiti. Turizam je glavni adut Egipta u privređivanju, dok javni sektor, uključujući i vladu i društvene djelatnosti pa i vojska, čine najveću „industriju“. To je i centar sve rastuće trgovine, financija i sektora osiguranja.
Ljeti se temperature u Kairu dižu i do 38°C, iako je mala vlaga tek nekakva utjeha. Najbolje vrijeme za posjetiti Kairo je između listopada i travnja. Povremeni pljuskovi su mogući u siječnju i veljači. U ožujku i travnju povremeno puše khamseen - jak, topao, suh vjetar iz smjera pustinje.
Kulturalni šok je dio iznenađenja u Kairu, pa vas možda može čak i umoriti. Ali, kako to već piše u drevnim pričama Tisuću i jedne noći, „Onaj koji nije vidio Kairo, nije vidio svijeta.“