Ovo su moja privatna iskustva s Tenerife, otoka koji sam posjetio zahvaljujući činjenici što se nalazi blizu gran Canarie na kojoj sam ljetovao te zahvaljujući dobrim brodskim vezama između dva otoka. Na Tenerifi mi se puno više svidjelo nego na Gran Canariji. Možda zbog toga što se sa svih dijelova otoka vidi najviši vrh Španjolske, Pico del Teide sa svojih 3718 metara. Onda, veći dio otoka prekriven je šumom, točnije kanarskim borom. Jug otoka potpuno je podređen masovnom turizmu, dok je sjever više domaći – najviše su mi se svidjeli Puerto de la Cruz i Masca, a treba obići i nacionalni park Las Canadas del Teide.
Ja sam od Santa Cruza de Tenerife, glavnog grada otoka, krenuo u pravcu sjevera, u pravcu El Bailadera. Odatle se pruža lijep pogled na sjevernu obalu otoka i na Santa Cruz. Zapravo, išao sam bez nekog posebnog plana, a ispred mene jedan vidikovac za drugim. S vidikovca Mirador Cruz del Carmen uživao sam u pogledu na Pico del Teide čiji je vrh još uvijek bio prekrit snijegom. A dobro se vidjela i La Laguna. Nekadašnji glavni grad otoka, La Laguna lagano me razočarao. Nema ničeg posebnog za obilaske, a i dosta zgrada je u lošem stanju. Trenutno se puno gradi i sanira. Najbolji dojam na mene su ostavile palače s unutarnjim dvorištima te Palacio Episcopal. Na putu od La Lagune zaustavio sam se u El Sauzalu, a malo dužu pauzu napravio sam u La Orotavi. Gradić je njegovan i uređen, a osobito su lijepe stare kuće s drvenim balkonima i unutarnjim dvorištima. Najpoznatija je Casa de los Balcones u kojoj se prodaju rukotvorine.
Logičan nastavak puta iz La Orotave bio je za Puerto, kako svi nazivaju Puerto de la Cruz. Puerto je centar turističke zone sjevera te se hoteli nižu jedno za drugim uz obalu. U gradu je sačuvan i stari centar u kojem srećem dosta lokalnog stanovništva. Iako Puerto nema posebnih znamenitosti, jako mi se svidio. Možda i zbog toga što nemam osjećaj da je sve izgrađeno zbog turista. Plaža je u samom centru, a uz šetnicu su nezaboravni bazeni Martianez. Od Puerta sam se uputio prema zapadu. Svako malo zastajem kod vidikovaca. Zaustavio sam se, kao i većina posjetitelja, u selu Icod de los Vinos, poznatom po starom stablu zmajevca. Malo selo privlači zbog tog stabla toliko turista da je u njemu neopisiva gužva. Svako selo na otoku posebno je po nečem. Evo npr. Garachico kojeg je vulkanska erupcija iz 1706 većim dijelom zatrpala, a s vidikovca se i dan danas vidi put lave.
Cestom punom serpentina stigao sam i do (kako piše u svim prospektima) najromantičnijeg sela na otoku – Masce. Masca je smještena u klancu, ima samo nekoliko kućica. Selo je okruženo strmim stijenama koje u meni izazivaju strahopoštovanje prema prirodi i njenim silama. Od izleta u nacionalni park Teide morao sam odustati zbog nepovoljne vremenske prognoze.
Vratio sam se u glavni grad, Santa Cruz, koji je pošteđen horda turista. Za turizam glavni grad ne igra tako značajnu ulogu kao naselja stvorena zadnjih 30-ak godina na jugu. Grad nema puno znamenitosti; uz obalu se proteže šetnica gotovo cijelom dužinom luke. Malo van grada je Auditorio de Tenerife, zgrada Simfonijskog orkestra Santa Cruza, sagrađena u obliku velike školjke (ili lista palme – ovisi iz kojeg se ugla gleda).