Kao da je prošla cijela vječnost od toga, a u Bratislavu smo išli početkom prosinca 2003. Bratislava se nalazi samo 60 km od Beča. Klima je pretežno umjerena, ali su zime vrlo oštre i hladne. Najprije smo vlakom došli do Beča gdje smo odmah potražili vlak za Bratislavu. Vlak je već stajao na četvrtom peronu. Od Beča do Bratislave vlakom je samo 50 minuta vožnje. Stigavši u grad, lutali smo oko sat vremena i usput tražili smještaj. Svi hosteli i pansioni u koje smo navratili bili su dupkom puni. Konačno, sobu smo pronašli u hotelu Kiev, udaljenom samo 400 metara od centra. Nije ni pretjerano skupo – 20 Eura noćenje i doručak.
Nakon brzinskog tuša izašli smo van da vidimo grad i prije svega, da pronađemo neko mjesto za klopu. Krenuli smo prema centru; kako smo se približavali centru, sretali smo sve više ljudi. A u predblagdansko doba gradovi su još ljepši nego inače; sve je osvjetljeno tisućama žaruljica . Odjednom smo se našli usred ulične fešte; takve me stvari oduševljavaju. Naša večera pretvorila se u jelo nasred trga usred mase Slovaka, a to je bio naš brvi susret s domaćinima. Mnogi Slovaci govore engleski te uz malo znanja engleskog i/ ili dobru gestikulaciju sve se može saznati. Budući da je dan bio jako dug, odlučili smo se vratiti u hotel.
Rano jutro, temperatura oko nule. Ništa nam ne može pokvariti raspoloženje. Dvije rakijice za ugrijavanje i krećemo u akciju. Idemo tramvajem sve do nekog trgovačkog centra. Našli smo simpatičan lokal za pošteni doručak i tek smo sad spremni za obilazak. Katedrala sv. Martina. U gotskom stilu, sagrađena u 15.st. na ruševinama crkve starijeg datuma. Na tornju se može vidjeti kopija pozlaćene krune ugarskog kralja. Stara općina smještena je na glavnom trgu (Hlavne namestie) i najstarija je zgrada u Bratislavi. Toranj koji je uz nju danas je jedan od simbola grada. Palača Grassalkovich, sagrađena oko 1800. danas je rezidencija predsjednika republike. Vrata sv. Michaela, jedina su sačuvana gradska vrata; nekada su bila četvora vrata kojima se moglo ući u grad. Nacionalno kazalište, sagrađeno krajem 19.st. i danas se tu izvode opere, kazališne predstave i balet. Nasuprot kazališta je predivna fontana Ganimed.
Hladnoća nas je dotukla, a obišli smo stvarno puno spomenika u gradu. Ostatak dana proveli smo obilazeći lokale: Cafè Apponvi, Buum Buum Buum Jeeb Tequila (izvrstan lokal blizu centra, nudi meksičku i slovačku kuhinju). Navečer smo ipak otišli u tipičan slovački restorančić, Kaliba Expo, oko 4 km od centra, na vrhu brežuljka. Na ulazu nas je dočekala starija gospođa, pomalo čudno obučena, i na svom užasnom engleskom pozvala nas je da sjednemo nasuprot kamina. Atmosfera je vrlo ugodna, posta
riji gospodin svira klavir, a prelijepa mlada djevojka došla je preuzeti našu narudžbu. Barem ona dobro govori engleski. Meni je izgledao ovako: Bryndzove halusky so zincicou, Pstruh na rasci zemiaky, svetle pivo, preso kava, borovicka. Večera se odužila, autobusi više nisu vozili i morali smo pozvati taksi da bi se vratili u grad. Naravno, svratili smo na glavni trg. Svetle pivo, štandovi na trgu, muzika... Umor smo osjetili tek po dolasku u hotel.
Još jedan dan u Bratislavi. Ujutro temperatura -4°. Ali, ovo je dan povratka. Doručkujemo štrudlu i capuccino. I evo nas na kolodvoru. Put do Beča u povratku traje 80 minuta. Presjedamo na naš vlak i vraćamo se doma!
Autor:
A.Č.