Neki ga zovu gradom ljubavi, neki gradom svjetlosti, drugi opet gradom mode, umjetnosti, ljepote itd. Meni bi najviše odgovarao naziv Grad sklada.
U Parizu je sve nekako skladno. Ulice, trgovi, mostovi, spomenici, raskrižja, crkve, restorani, muzeji, ulični štandovi, mirisi, okusi, zvukovi... Kao da sve točno zna gdje mu je mjesto i služi svrsi. Turističkoj ili svakodnevnoj, posve je svejedno.
Što više putujem, sve me je teže impresionirati. Za oborit me s nogu gradovi već trebaju imat nešto drukčije i posebno. Kad bi čovjeku Pariz bio prvi grad koji posjeti u životu sigurna sam da bi ga ostavio bez daha. Mene bez daha nije ostavio, ali me oduševio – jest.
Nešto slično kao i London, samo iz drugih razloga. Bez daha me ostavio zasad jedino Lisabon, jer je drukčiji svijet.
Nego...
Imala sam uistinu izvrsne domaćine (ovdje ćemo ih zvati Dona i Zipa) pa sam se mogla, opet slično Londonu, opustiti i prepustiti i uživati u prizorima te upijati informacije. Nažalost odmah sam shvatila koliko sam povijesti pozaboravljala te koliko mi je dugogodišnje učenje prelijepog francuskog bilo poprilično uzaludan posao. Donekle ih jesam razumjela, al' osim bonjour/bonsoir/merci i sličnih kratkosloženica nisam baš bila u stanju komunicirat. Tužno. A toliki trud...
Prvi susret s Parizom bio je kasnonoćni snack u brasserie (konoba) u blizini metro postaje Parmentier koja će mi tih pariških dana biti polazna točka. Svidjelo mi se što na radni dan, jako blizu ponoći nitko ne pravi mrgodnu facu kad naručiš jelo. Prvi okus Pariza bila je salata s prženom pancetom, sezonskim povrćem i tost šnitama na kojima se topio chevre chaud (zagrijani kozji sir). Mljac. Nije što sam bila gladna, nego je stvarno bilo mljac.
I već sam tu počela primjećivat različitosti. Maleni stolić, tako mali da mi još uvijek nije jasno kako je uspio primiti tri velike salate i tri Mojita. I ostali gosti na dva-tri centimetra od tebe.
Hint: Francuzi nemaju osobnog prostora, tako da ćete u kafićima i konobama uglavnom osjećati kao da sjedite u krilu susjedu, stolice su tik jedna uz drugu, a stolovi najmanji koje možete zamisliti. Za mene, prilično neobično, jer sam mediteranski i južnjački poglasna, a oni su tihi i bez obzira što ti sjede do uha, ne primjećuješ ih. E sad, zamislite kako je Talijanima, kojima pored glasnosti treba prostora i za mahanje rukama...To je jedna od stvari kojima sam se baš lijepo smijala.
Jutro prvoga pariškoga dana počelo je pomalo blesavo. Spremam se u hotelu pred polazak, prozor je otvoren i sad odjednom čujem automobil i iz njega glasno, najglasnije „udara u glavu ko šampanjac“. Što je tu čudno? Ma, u sred sam Pariza zaboga, a ne u Mostaru! Uglavnom nakon prvog trenutka nevjerice uslijedio je glasan smijeh. Koja dobrodošlica!
Trivia: U Parizu ekipica s Balkana živi uglavnom u 11-tom arondismanu (arrondissement) i to oko ulice Oberkampf koja mi je bila na par minuta pješice. Otud i ranojutarnja cajka.
Mirišljavi pain aux chocolate u lokalnoj boulangerie (pekarnica) i dvadesetominutna vožnja metroom do zapadnog dijela gdje sam se našla s Donom pa smo krenule lagano u moju prvu parišku šetnju. Prva stanica grandiozni i slavni Slavoluk pobjede (Arc de Trioumph) Naopleonova ostavština i jedan od prepoznatljivih pariških motiva. Od njega granaju se grandiozne avenije u zvjezdastom obliku (odatle i sam naziv trga Place de l'Étoile, jer je l'étoile - zvijezda)
Trivia:
Place l'Étoile naziva se još i Place Charles de Gaulle. No, po slavnom francuskom generalu te kasnije i prvom predsjedniku tzv. Pete republike (temelj moderne Francuske i današnje EU) naziva se još mnogo toga u Parizu. Od aerodroma na koji će većina vas sletjeti, mosta, hotela… do ovoga trga. Za dežurne ksenofobe treba naglasiti kako De Gaulle, zamislite, nije bio Parižanin.
Je suis un homme qui n'appartient à personne et qui appartient à tout le monde. (Ja sam čovjek koji ne pripada nikomu, ali pripada svima, C. de Gaulle)
Sami slavoluk iskićen je Napoleonovim pobjedama, i važnim datumima francuske povijesti. Pogled odozgo je fantastičan jer vidite na sve strane prelijepih avenija. Tu je bio i moj prvi susret s “malim od palube” odnosno Eiffelovim tornjem, koji je, ma koliko mi šutjeli o tome, ustvari pravi simbol Pariza. A kako i ne bi bio, uvijek negdje iz prikrajka viri, smješka se i čeka da i njega dođeš vidjet. Nije se lako nadmetati s tolikim znamenitostima!
U unutrašnjosti su mali muzej i priče o povijesti te vrlo zanimljiv prikaz raznih slavoluka po svijetu na interaktivnoj mapi. Čak su i pulska Zlatna vrata tu :).
Fora je i kamerica koja prikazuje što čine oni dolje dok ste vi iznad. Pošaljite nekog natrag neka mahne, bila bi to originalna fotka, zar ne?!?
Hint: Zaboravite pogled s Notre Damme i Eiffelova tornja jer ćete se načekati, a ustvari pogled s Arc de Trioumph i samoga Montmartra dovoljni su vam da vidite Pariz iz ptičje perspektive. Ulaznica je 9 EUR, uspon nije prenaporan i redovi su kratki.
Nakon silaska sa slavoluka zaputile smo se laganim koracima najpoznatijom od svih avenija na svijetu Avenue Champs-Élysées ili kako se kod nas popularno zovu Elisejska polja. Idete li ravno na istok, uz bok najpoznatijim dućanima svijeta poput Cartiera, Louis Vuttona i sl. stići ćete na najljepši trg na svijetu (bar po meni) Place de la Concorde, gdje se ponosno izdiže Luxor obelisk, na mjestu nekadašnje giljotine gdje su se doslovno gubile glave za vrijeme Revolucije. Trg je ooogroman, s prelijepim fontanama i zanimljivim svjetiljkama i automobilima koji se vrte ukrug.
No, mi nismo išle ravno nego smo svratile po Zipu na ručak te pristojno “napapane” išle vidjeti gdje se to šepure Nidžo i Karla (Sarkozy i Bruni, naravno). Palais de l'Élysée (Elisejska palača) nalazi se u ulici s brojnim ekskluzivnim buticima (tako da Karla u kućnim papama može do Prade, Diora i sličnih poslastica) i najvažnijim veleposlanstvima. U toj ulici nema hodat kako ti padne na pamet, nego te ljubazni francuski policajci (koji će mi uvijek sličit onima iz slavnog serijala Gendarmerie) upute kud da hodiš.
Odatle smo išle škicnut L'église de la Madeleine aka La Madeleine, kojoj je prvotna namjena bila da predstavlja hram posvećen slavi Napoleonove vojske. Zato i podsjeća neodoljivo na grčke hramove, valjda.
I opet na Concorde s kojih smo se uputile prema Louvru kroz prelijepi Jardin des Tuileries (ne pitajte me kako se izgovara!). Tamo smo uživale u kavici i nečem što se zove Lemonade, a u principu je limuntos razmućen s mineralnom vodom.
Hint: Želite li pravu limunadu naručit ćete citron pressé, za oranžadu također orange pressé, dok će recimo macchiato biti café noisette. Svladavanje osnovnih izraza je ustvari uvijek vrlo zabavan dio, jer čovjek nije ni svjestan koliko se te osnovne stvari razlikuju od jezika do jezika, pa čak kada spadaju i u srodne.
U Louvre nisam ulazila. Stati u red radi bacanja škica na Mona Lisu (nisam od umjetnosti inače) mi nije zvučalo privlačno, tim više što mene uvijek više privlače arhitektura, književnost i povijest. Ušle smo tek ispod vidjeti piramidu iznutra i prostore ispod Louvra, ohladile se na fontani te produžile duž Seine do najljepšeg pariškog mosta Pont Alexandre III. Posvećen je francusko-ruskom prijateljstvu i nazvan po ocu ruskoga kralja Nikolaja II. Spaja četvrt Champsa s četvrti Les invalides i Tour Eiffel. S jedne strane mosta koji gleda ka Eiffelu je grb Seine, a s druge grb rijeke Neve.
Trivia: ako vas tko upita na kome mostu su se sreli Carrie i Mr. Big u posljednjoj epizodi Sex&City, sve što ću vam reći je – to sigurno nije ovaj most. Priča iza ovoga je predugačka i prevelik blam za mene i Donu pa ću vas poštedjeti iste.
Već umorne, a ja prepuna dojmova, sjele smo na stepenice Grand Palais s pogledom na prelijepu Petit Palais (meni ljepša nešto) i onda lagano natrag do jednog od bezbrojnih parkića pričekale Zipu te smo se zajedno uputili na najbolju pizzu u Parizu, u pariško predgrađe Levallois.
Hint: ako vam je sila na wc, a negdje ste u blizini Champsa, obvezno posjetite shopping centar na broju 26. Toalet je neopisivo divan, a košta tek 1,5 EUR. Uz to, naići ćete i na galeriju Brune Catallana te vrlo zanimljive skulpture.
Zadovoljna, prepuna dojmova i sretna što me čeka još puno toga srušila sam se oko ponoći u krevetac. Sutra nas je čekao cjelodnevni izlet u Versailles…
Paris pass
Pariz - što posjetiti
Pariz - Foto galerija