First feelings are always the most natural.
Novi dan, nova nafaka. Dvorac francuskih kraljeva s ogromnim vrtovima, mjesto potpisa Versaillskog ugovora kojim je okončan I. svjetski rat, i mjesto gdje je ustvari službeno potpisan Daytonski sporazum (o konotacijama koje mi BHaovci imamo s oba događaja ne bih ovom prigodom, hehehe)
Domaćini spremili sendviče, dočekali me na metrou Periere (odatle možete RER-om do Versaillesa), café noisette u obližnjem kafiću, te nekako jedva zbavismo karte usprkos padu sustava i nedostatku sitniša za automat (ako me sjećanje ne vara povratna karta je 6 EUR), i uz ugodnu vožnju stigosmo do Versaillesa za nekih sat vremena.
Hint: RER C vozi za Versailles, ovisno o tome gdje se nalazite isplanirajte rutu unaprijed imajući na umu kako je stanica na kojoj trebate izaći Versailles – Rive Gauche (lijeva obala) jer inače ćete sjesti na krivi vlak pa se vraćati i presjedati. Za planiranje ove rute, kao i za sve druge informacije glede javnog prijevoza u Parizu odlična je stranica RATP-a. Moja najtoplija preporuka. Što se tiče karata, ovisno o tome kako želite vidjeti grad izabrat ćete ili Paris Visite (za različit broj dana i različite zone) ili carnet od 10 običnih kartica (11,60 EUR). Meni su i više nego dovoljna bila dva carneta, što me je došlo manje od Paris Visite za pet dana, no ja sam većinom bila pješak.
Najuzbudljiviji dio, naravno ironically speaking, bilo je čekanje u redovima. Da, da, redovima, ne u redu. Naime, prvo lijepo stanete u zmijoliki red za kupovinu karata, gdje smo mi „ćamili ćekajući“ nekih sat i pol. Nakon toga, nema odmah ući u dvorac, nego lijepo opet u drugi zmijoliki red na nekih satak - smazali sendviče, popili vodu, otračali sve živo i neživo u redovima, prisluškivali slatku Amerikanku i zgođušnog Brita kako se bare, uglavnom ubijali vrijeme.
Nakon konačnog ulaska nam je došla da prostite priša na wc. Pa opet u red. Nekih pola sata. U karti je bio uključen i audio-vodič, al' za njega se trebalo stat u još jedan red, no nama je zbilja bilo već previše, a i vrijeme je curilo jer subotom zbog nekog noćnog spektakla sve se zatvara u 17.30.
Bukvalno smo proletjeli dvorcem. A u njemu tisuće čudesa, ponajviše zahvaljujući Louisu XIV., poznatom kao Kralj Sunca. Naravno vidjeli smo i slavnu Dvoranu zrcala gdje su šarnuli one sporazume te dvoranu koja prikazuje sve francuske bitke, kraljevske odaje, mjesto gdje su se rodili svi francuski kraljevi i vratašca gdje je Marija Antoaneta zbrisala od rulje kad je grunula Revolucija.
Trivia: Louisa XIV. ovdje ćete upoznati i kao Smrdu, kako sam ga prozvala nakon jednog davno pogledanog dokumentarca o njegovoj vladavini i životu. Jelte, nisu se baš voljeli prati u ta vremena, samo su se štrcali parfemima. Znam da mi Francuzi ne bi nikad ovo oprostili, ali ja to od dragosti :)
Nakon obilaska smo se spustili u vrtove, a mene je noga počela tako boljet da mi je svaki korak predstavljao užasan napor. No, stisni zube i naprijed. Jednom se živi, i hoda po Smrdinoj bašči, pa ja...
A u bašči im, svakakvih čudesa. Fontane su proradile malo kasnije, no do tad smo se mi spustili do jezerceta, ispijali orange pressée koji nam je Zipa (God bless him) od nekud donio, sjedili na travi i čekali da počne prštat. Vraćajući se natrag uz zvuk vode, otkrili smo biser – Salle de Bal jalti Plesnu dvoranu – ustvari vodoskoke koji su napravljeni u stilu amfiteatra. Prelijepo. I osvježavajuće.
Ono što nas je možda ponajviše oduševilo bio je Orangerie, našim jezikom bi to bio Narančnjak. No osim naranči, u njemu se baškare i mandarine, limunovi i ostala agrumska banda te pokoji šipak. Al kako to sve prelijepo izgleda...Ko neki ćilim.
Nažalost umor i ograničenost vremenom nisu nam dozvolili da posjetimo još neke zanimljive zakutke s desne strane dvorca (dobijete kartu za snalaženje po vrtovima) i odaje Marije Antoanete za što smo također imali kartu. Al' nismo imali takata, kako kažu u Mostaru. Možda neki drugi put...
Jednostavno smo se smoreni odvukli u blizinu stanice na kavu.
Ne da je prijala. Nego je ono baš – sjela. Usput sam obavila i povoljan suvenir-šoping gdje me je prodavač pokušao preći za 20 EUR, al' nije lako Bosanku zeznut :P
Hint: Moja je preporuka da kartu za Versailles kupite ranije, tako ćete izbjeći bar jedan red. Na netu ili gdjeveć može. Također postoje različite kombinacije i različite cijene za različite dane u tjednu. Nama je bila subota, uzeli smo full passport i koštalo nas je 25 EUR. Kuriozitet je i recimo to da stanovnici EU do 26 godina uopće ne plaćaju kartu. Sve da i jesmo u EU, imamo viška godina nažalost :(
Dan smo završili u laganom tempu. Prvo pivce u Irish pubu ispred crkve St. Eustache, a onda u moj kvart na slasnu francusku večeru u ugodnom društvu. Chez Justine smo probali Parmentier de Canard (neki složenac od pire krumpira i pačjeg mesa) i slasne deserte. Ja sam se odlučila za crème brulée. Mislim skroz je njam, al' iskreno - ni do koljena našoj rožati.
Subota je minula, a nedjelji sam se beskrajno radovala. I ne samo ja, nego i moji dragi domaćini. Slijedi Latinska četvrt...
Službena web stranica Dvorca Versailles
Pariz - Što posjetiti
Pariz - Korisni savjeti