Kada iz Austrije uđete u Češku Republiku na nekadašnjem graničnom prijelazu Hate,
nakon desetak kilometara uočit ćete već iz daljine - mjesto Znojmo.
ZNOJMO
Na stjenovitoj prevlaci iznad rijeke Dyje nekada je to bilo sjedište premislovskih kneževa. Grad je osnovao sin kneza Oldricha Bretislava u prvoj polovici 11.st. Bio je dio Moravske do njenog definitivnog pripojenja u češku državu.
Iz predgrađa izgrađeno je vjerojatno 1226. godine kraljevski grad, dobro utvrđen bedemima, ojačanim prizemnim i valjkastim kulama, očuvanim iz 2.polovice13.stoljeća i s prizemnom
kulom Donja kula (Vučji toranj). Gradski bedemi bili su kasnije još prošireni na početku 16.stoljeća - proširenim trećim pojasom zidina s poluokruglim i okruglim kulama. Na znojemskom saboru g. 1628. bilo je izdano obnovljeno uređenje za Moravu, kojim je bilo ozakonjeno nasljedstvo Habsburga na češkom tronu.
Gradište sv. Hypolita (na drugoj strani potoka Granice, danas gradska četvrt) ima bogatu arheološku povijest, ali naročito se veže na gradište iz vremena Velikomoravske države iz druge polovice 9.stoljeća. Gradište su čuvala dva visoka bedema. Očuvale su se srednjovjekovne zidine s gradištem i kulom. Godine 1221. bila je srušena crkva iz 11.st i pregrađena u gotičku, a kasnije proširena u baroknu građevinu, kada je kupolu izgradio František A.Maulbertsch (1765.)
Louka kod Znojma (danas predgrađe Znojma) – bilo je osnovano g. 1190. kao svećenički samostan. Sačuvana crkvena kripta svjedoči o kasno romanskoj građevini, nad kojom je izvršena obnova u gotičkom stilu. Godine 1425. bio je samostan kao središte katoličkog otpora uništen, a kasnije ponovno izgrađen.
Rotonda Gospe Marije – kulturna znamenitost, kasnije posvećena sv. Katarini, je romanska iz 1. polovice 11.st., izgrađena u negdašnjem predgrađu. Njezin interijer, presvođena kupola bila je g. 1134. ukrašena romanskim umjetničkom slikama s crkvenom tematikom, a kod nas jedinstveno očuvanom legendom premislovske dinastije.
Prostor samostana (doljnja Češka ulica) potječe s kraja 13.st. i bio je postavljen u predgrađu. Danas je ostao očuvan gotički križni hodnik iz 14.st. i dvorana iz 15.stoljeća. Ostali dio je uređen u baroknom stilu.
Gradska crkva sv. Nikole – izgrađen je u 14.st. kao masivna trobrodna građevina.
Skulpture Krista iznad ulaza u sakristiju potječu s početka 15.st. Iz kasnijeg razdoblja interesantna je propovjedaonica u obliku globusa koju je projektirao Josef Winterhaldera.
Toranj gradske vijećnice - simbol grada, sagradio je Nikola iz Sedlačovice između 1445. i 1448. Ispod tornja nalaze se ulaz u podzemne hodnike građene od 15. do 17.st., koji povezuju podrume gradskih kuća – zanimljivo tehničko djelo isklesano u stijenama.
Interesantne su kuće koje imaju svoje osnove iz vremena gotike 13.st., zatim kuće iz 16. st. (kuće u ulicama Velka Mikulašska, Horni namesti (Gornji trg), Dolni namesti (Doljnji trg), Obrokova ulica).
Nastavljamo naše putovanje i nećemo skretati u mjesto Telč (Telč je inače na UNESCO-voj listi kulturne baštine, te ukoliko ćete imati prigodu - svakako ga posjetite!), već nastavljamo naše putovanje i nakon što smo prošli mjesto Jihlava - dolazimo na autoput za Prag, autoput D1.
Nakon cca 80-tak kilometara silazimo sa autoputa i dolazimo do dvorca.
ČESKY ŠTERNBERK (okr.Benešov)
Izvorno gotički grad osnovao je g. 1240. Zdeslav iz Divišova, iz roda Šternberških plemića. Stoji na stijeni, osiguran rijekom Sazavom. Na sjevernoj i južnoj strani bili su tornjevi, od kojih se valjkasta kula do danas dobro očuvala. Usko dvorište bilo je od druge polovice 15. do početka 16.st. pregrađeno u kuće za stanovanje. Kasnije je to bila gotička utvrda, od koje se očuvala piramidalna kula koju je čuvala pregrada. Pristup gradu sa više položenog južnog brda osiguravala je utvrda izgrađena u jarku. Ta utvrda je izgrađena nakon uništenja grada 1467., kada je grad, sjedište Zelenogorske jedinice Zdenka iz Šternberka, orobila kraljevska vojska. Predgrad su preuredili u drugoj polovici 18.stoljeća na tzv. Donji dvorac. Most preko južnog opkopa je iz godine 1828.
Od interijera, izgrađenih u stilu baroka u drugoj polovici 17.st., interesantne su prije svega sobe na 2.katu, velika sala i kapela sv. Sebastijana - čiji strop pokriva reljefna štukatura, koju je vjerojatno izradio Carlo Brentana 1660. – 1667god. Od zbirki, zanimljiva je cjelina oružja i grafičkih listova iz 17.stoljeća. U kapeli slika na oltaru sv. Sebastiana iz g. 1660. – 1667. koju je izradio Antonino Stevensa iz Steinfeksa. U timpanonu portala u prizemlju valjkaste kule (korištene kao kapela sv. Jiria) - timpanon s figurom Madone iz sedamdesetih godina 13.st.
Razgled dvorca traje približno pedeset minuta. Put će nas voditi kroz petnaest bogato opremljenih prostorija. Vidjet ćete primjerice prostranu vitešku dvoranu, radnu sobu sa rodoslovljem Sternberka. Žuti salon sa ranobaroknim štukaturama uređenu u stilu Ludviga XVI., rijetko ukrašenu kapelu sv. Sebastiana, ili doručkovaonu sa srebrnim figurama.
Nastavljamo putovanje i nakon cca 50 km dolazimo u mjesto
SAZAVA (okr.Kutna Hora)
Samostan – kulturni spomenik. Izvorno benediktinski samostan sa slavenskom liturgijom. Osnovali su ga knez Oldrich i pustinjak sv. Prokop, koji je postao prvi opat, godine 1032. Nesačuvana prvotna crkva bila je posvećena g. 1095. U drugoj polovici 11.stoljeća, za vrijeme opata Bozetecha, nalazio se ovdje poznati kulturni centar slavenske učenosti i pismenosti. G. 1097. samostan je bio nastanjen opatima iz Brevnova i uvedena je liturgija na latinskom. U to vrijeme u samostanu je na latinskom jeziku nepoznati opat, napisao češku kroniku koja je obuhvaćala period do 1162.g. Samostan je bio 1421.g. okupiran pražanima i njegova imovina postala je dijelom plemićkim dobrom. Kada su se ovamo 1437. godine vratili opati, samostan je životario sve do 17 st. Nakon 1655. pomalo je bio obnavljan. Godine 1785. zgrade samostana bile su pretvorene u dvorac.
Dvorac je izvorno izgrađen kao gotički samostan. Nakon požara istočno krilo je renovirano u baroknom stilu (1746.)
Zatvorena jednokatna zgrada sa unutarnjim dvorištem i bridnom kulom na jugozapadnom dijelu, stoji na visokom desnom brežuljku rijeke Sazave. Barokno pročelje (vjerojatno kula) bila je renovirana oko g.1860. u novogotičkom stilu. Unutrašnjost zgrade u prizemlju u južnom krilu sačuvalo je nadsvođe u gotičkom stilu iz druge polovice 14.st. U istočnom krilu je izvanredno cijenjena kapitalna sala iz vremena prije g.1340. Njen izvorni centralni prostor bio je ukrašen sa četiri križna svoda. Srednji povezujući stup ukrašen je životinjskim motivima. Očuvane zidove i dva polusvoda ukrašava skup gotičkih zidnih slikarija s marijanskom tematikom iz vremena oko 1370.g., djelo dvorskih slikara Karla IV. Slike u baroknom križnom putu i scenama iz života sv. Prokopa izradio je Jan Karel Kovar.(1749.)
Nekadašnja samostanska crkva sv. Prokopa spojena je sa sjevernim dvorskim krilom. Njena izgradnja započela je g.1315. Do polovice 14.st. izniknuo je dugi poligonalni zatvoreni hor, na koji se nadovezala izgradnja trobrodne bazilike. Iz tog vremena potiču figuralne konzole. Kasnije su izgradnju preuzeli majstori iz Arrasiva. Izgradnja je bila obustavljena husitckim ratovima. Gradnja je nastavljena i završena u godinama 1700. i oko g. 1750. Glavni oltar sa slikom rad je Jana P.Molitora.
U dvorištu se nalaze iskopine ostataka prve romanske crkve, najvjerojatnije crkve sv. Križa posvećene praškom biskupu Jaromiru g. 1070.
Nastavljamo naše putovanje, prolazimo kroz Prag i nakon cca 120 km dolazimo do dvorca.
DUCHCOV (okr.Teplice)
Duchcov glavna sala
Dvorac je u osnovi renesansni. Od polovice 17. stoljeća spada gospodi iz Valštajna. Pregrađen je u periodu 1675. – 1685. prema prijedlogu Jeana B. Martheye, a prije 1707. proširen bočnim krilima. Krila su bila uređena u empirskom stilu 1812.-1818. Danas predstavlja jednokatnu trokrilnu građevinu. Na strani parka sačuvala se terasa s dvostrukim stepeništem i kipovima. U interijeru izvornog vestibula, stepenište i velika sala s freskama Vaclava V.Reinera iz vremena oko 1724. predstavljaju pretke graditelja Jindricha iz Valdštejna s pratnjom 24 sina ispred kralja Premislom Otokarom II. K izvornom opremanju sale spada i red slika koji pokazuju povijest obitelji. Na prvom katu dvorca nalazi se izložba razvoja namještaja Umjetničko obrtničkog muzeja iz Praga. U daljnjem dijelu objekta nalazi se izložba Gradskog muzeja i spomenik Giovanniu J.Casanovi (1725.-1798.) koji je u dvorcu živio kao bibliotekar grofa Emanuela Valdštajnskog. Ovdje je umro na stolici koja je sačuvana do danas. Prema legendi svaki muškarac koji sjedne u stolicu postaje neodoljivi zavodnik.
Godine 1835. tu su se sastali austrijski, ruski carevi i pruski kralj.
Dvorski park je izvorno barokni iz prve polovice 18.st., a izgrađen je prema prijedlogu Jana F.Schora.
U glavnoj osi dvorca nalazila se zgrada bolnice koja je građena prema projektu Octavia Broggia između 1716. i 1728. god. Bolnica je imala i kapelu sa freskama koje su bile
značajno djelo Vaclava V.Reinera. Radi proširenja rudokopa objekti su bili srušeni, ali su freske premještene u novosagrađeni paviljon.
Dvorsku crkvu Navještenje Gospe Marije gradio je do 1707. godine Marcus A.Caneve prema planovima od prije godine 1698. Crkva je bila dovršena 1722.g. Barokna neorijentirana jednobrodska, vežući se u tlocrtu na zgradu dvorca, ima bogato pročelje sa dva tornja.
Napuštamo dvorac Duchcov i nakon svega 30-tak kilometra dolazimo do mjesta Usti nad Labem i dvorca.
STREKOV (okr. Usti nad Labem)
Dvorac se nalazi na stijeni na rubu mjesta Usti nad Labem. Najstariji dio dvorca izgrađen je vjerojatno u godinama 1316.-1317. g. Pešik i Veitmile. Strekov je čuvao važnu cestu uz Labu, koja se prostire duboko pod gradom. Skoro potpuno novo zdanje poklonio je kralj Jan Luksemburški gospodi iz Vertenberka, koji su vladali ovim dijelom Labe i okolnim prostorom do kraja 14.st. Za vrijeme husitckih ratova posada grada bila je na strani cara Zigmunda, ali nije poznato, da li je u to vrijeme bila građevina opsjedana. Na kraju stoljeća grad je dao pregraditi Hanuš Glac, koji je obnovio stambeni prostor grada u renesansnom stilu.
Od 1599. godine, pa sve do kraja drugog Svjetskog rata, grad je bio u vlasništvu Lobkovicovih.
U vrijeme tridesetogodišnjeg rata u dvorcu su se često izmjenjivali carevi, saksoni i šveđani, a po njihovom odlasku - od grada je ostalo samo zgarište. Da to ne bi bilo malo, Strekov je još dva puta osvajan, a 1757.g. i topništvom je dokrajčeno to što su započele ranije trupe. Na sreću, u doba romantizma u 19.st. pojavio se veći interes za gotičkim dvorcima i Strekov je dočekao barem osnovne renovatorske radove. Na to se nadovezala obnova u periodu prije Prvog svjetskog rata. Dijelovi grada bili su kasnije u nekoliko etapa restaurirani.
Na Strekovu je boravio Richard Wagner i ovdje je skladao operu Tannhausera.
Preporučam povratak u Prag preko mjesta Melnik gdje utječe Vltava u Labu i najsjevernije je mjesto u kojem još dozrijeva grožđe. U vinskom podrumu dvorca može se kušati i bijelo i crveno vino Ludmila.