Iako mi je bila želja posjetiti Bugarsku u godini njezina priključenja Europskoj Uniji, ipak sam posjet morala odgoditi za dvije godine kasnije. Ova je zemlja unazad dvadeset godina prošla težak put od jedne od najzatvorenijih zemalja komunističkog režima do zemlje članice EU koja sve više privlači investitore i turiste na svojem dijelu crnomorske obale.
No, bilo je tu i škandala koji su dosta naštetili imidžu ove države. Bugarska je u međuvremenu zbog korupcije i malverzacija bila zakinuta za milijune eura iz europskih fondova. Dakle, i dvije godine nakon priključenja europskom klubu - u Bugarskoj je i dalje živio i hranio se balkanski mentalitet, što je bio dovoljan razlog da se upustim u istočno balkansku avanturu i sve to provjerim. Zaobišla sam bugarska crnomorska odredišta i zaputila se u unutrašnjost; u gradove, manastire i na planine...
Šverc ipak nije prošlost
Put do Sofije vodio je preko Beograda. Bez obzira što su Beograd i Sofija udaljeni svega 400-njak km, vlak do Sofije vozi punih 12 sati. Na srpsko-bugarskoj granici u naš odjeljak ušle su dvije starije i punašnije gospođe koje su pod svojim suknjama švercale po desetak šteka cigareta. Iako sam mislila da su ovakve scene bile stvarnost prije 15-tak godina, upravo sam jednu takvu proživljavala u 2009. i molila se da neće biti potrebno ostaviti par eura u putovnici kao što su to učinile dotične gospođe. No, ipak sve je prošlo u redu i za mene i za gospođe, te smo u jutarnjim satima stigli u Sofiju. Na kraju će se ispostaviti da tijekom cijelog puta, ovo je bilo jedino malo neugodnije iskustvo.
Sofija – grad velikih potencijala
Iako su na svakom uglu vidljivi primjerci socijalističke arhitekture, u Sofiji su itekako dobro sačuvane sakralne i svjetovne građevine iz ranijih razdoblja. Dominanta grada i vjerojatno najpoznatija sakralna građevina je velebna pravoslavna crkva Aleksandra Nevskog, sagrađene u 19. stoljeću na spomen žrtvama u ratu za oslobođenje od Turaka. Crkva je sagrađena u neo-bizantskom stilu. Prostor oko crkve okružuju nacionalna galerija, sveučilište te nacionalna biblioteka, dok je park ispred crkve najvjerojatnije jedino mjesto u Sofiji gdje se na otvorenom mogu kupiti razni suveniri i ikone. Za kupovinu razglednica gotovo je nevjerojatno koliko vremena treba uložiti.
U prostoru bivše Velike džamije danas se nalazi Arheološki muzej koji ima izuzetno vrijednu zbirku eksponata iz razdoblja Tračana, Rimskog carstva te dvaju bugarskih srednjovjekovnih kraljevstva. Nasuprot muzeju nalazi se predsjednička palača i predsjednička straža koja se svaki sat izmjenjuje. No, ovdje nećete naći gomile turista koji se kao u Pragu žele slikati sa stražom. Tu i tamo na sofijskim ulicama, kao i po cijeloj Bugarskoj, možete čuti engleski, nizozemski ili češki. Ali, u pravilu ovaj grad i državu imate samo za sebe.
Centar grada smjestio se oko trga sv. Nedelye i spušta se južno u glavnu trgovačku ulicu, Vitosha - koja je dobila ime po istoimenoj planini iznad Sofije. Na tom su se prostoru i njegovoj neposrednoj blizini smjestile pravoslavna crkva sv. Nedelye, Banya Bashi džamija te sinagoga. U svako doba dana mogu se čuti zvona koja pozivaju u crkvu ili zvuk mujezina s obližnje džamije. Iznenadila sam se koliko je u Bugarskoj izražena vjerska raznolikost.
Pomalo buntovan javni prijevoz
Centar Sofije je relativno mali i sve najpoznatije znamenitosti mogu se razgledati pješice. Sofijski tramvaji, iako izrazito točni, zbog svog izgleda i godine proizvodnje odličan su podsjetnik na socijalizam. Osim toga, zar ćete u Zagrebu doživjeti da vozač tramvaja na raskrižju stane i : izađe na kiosk, kupi cigarete i pivo, vrati se u tramvaj, zapali cigaretu, popije pivu, pojača glazbu u kabini i nastavi dalje kad se na raskrižju upali zeleno svjetlo?
Bugarski roštilj, šopska salata, jogurt, kava
Sofija obiluje kafićima i restoranima koji su prije svega izrazito moderno uređeni, uvijek puni i u kojima se jako dobro jede. U to sam se uvjerila u domaćem fast - food lancu «Happy Grill», gdje se mogu naći izvrsni bugarski specijaliteti (roštilj, šopska salata, domaće lubenice), ali i isto tako i međunarodna kuhinja. Zanimljivo je da su svugdje u Bugarskoj bile samo ženske konobarice.
Nezaobilazni dio svakog bugarskog doručka je jogurt; preliven medom ili džemom predstavlja pravu deliciju. Da su Bugari veliki ljubitelji kave - i to dobre kave, možete se uvjeriti već na ulici, jer je svakih 200-njak metara postavljen aparat za kavu gdje vrlo povoljno možete uživati u cappucinu, moccacinu itd. Koji put su to i veliki štandovi od Nescaffea. Upravo zato možete vrlo često sresti ljude kako šeću po ulici držeći svoju omiljenu kavu.
Boyana
Slijedeći dan zaputila sam se prema planini Vitosha. Na obroncima planine, u mjestu Boyana, nalazi se mala crkvica pod zaštitom UNESCO-a. Unutrašnjost crkve u potpunosti je ispunjena prekrasnim freskama iz ranog srednjeg vijeka. Jedan dio freski prikazuje biblijsku tematiku, a drugi je posvećen scenama iz bugarske povijesti. Zbog očuvanja ove umjetničke vrijednosti u crkvi je dozvoljeno zadržavanje svega 10min i samo 10 ljudi istovremeno smije biti u crkvi.
Najljepši bugarski manastir
Idući dan rezervirala sam za najpoznatiji i najposjećeniji bugarski manastir, Rila. Velika je prednost što se do Rile može svakodnevno stići autobusom iz Sofije. Nakon što prođete ulazna vrata ispred vas se otvori ogromno dvorište u čijem središtu dominira prekrasna živopisna crkva Ivana Rilskog. Crkva je okužena manastirom, a u daljini se pruža pogled na planine. Na ovaj prostor Ivan Rilski je došao u 9. stoljeću i izabrao ga za svoje utočište. Manastir je izuzetno dobro očuvan i uspješno je pretrpio sva turska osvajanja. U sklopu manastira može se posjetiti i muzej sa vrlo bogatom sakralnom zbirkom predmeta koji su, ili nastali u manastiru, ili su dobiveni kao dar.
Od rimskog amfiteatra do bugarskog narodnog preporoda
Slijedeća destinacija bio je grad Plovdiv. Grad je osnovao Filip II. Makedonski u 4. st.pr.Kr., ali tek značajniju ostavštinu Plovdiv bilježi iz razdoblja Rimskog carstva. Ostaci rimskog amfiteatara nalaze se na brežuljkastom starom dijelu grada s kojeg se pruža predivan pogled na novi dio grada i planine Rodopi. Osim amfiteatra, koji se i dan danas koristi za potrebe raznih kulturnih manifestacija, stari dio grada karakteriziraju prekrasne obnovljene kuće trgovaca i intelektualaca iz sredine 19.st. U tom periodu intenzivirala se ideja za oslobođenjem od Turaka i najviše trgova i ulica u Bugarskoj upravo nose nazive bugarskih heroja iz razdoblja bugarskog narodnog preporoda i rata za oslobođenje, 1878. godine. Kad se spustite iz starog dijela Plovdiva, uzduž ulice Knyaz Aleksander I i trga Dzhumaya (gdje se nalazi istoimena džamija) prostire se lijepo uređena pješačka zona. Sve je prepuno cvijeća, dućana, terasa i česmi koje su odlično osvježenje za vrijeme ljetnih vrućina.
Bachkovski manastir – oaza mira i spokoja
Svega 50-tak minuta vožnje autobusom od Plovdiva, u mjestu Bachkovo, nalazi se drugi najpoznatiji manastir u Bugarskoj. Za razliku od Rile gdje je sve prepuno turista, u Bachkovu ipak ima najviše vjernika i tamo se stvarno osjeća mir i spokoj. Čak i mnoge freske u unutrašnjosti crkve su prekrivene čađom od svijeća koje konstantno gore. Ispod manastira su brojni štandovi sa suvenirima koji se mogu kupiti po iznimno povoljnim cijenama.
Planina Balkan i “bugarsko zlato“
Putovanje sam nastavila preko Balkan planine i doline ruža prema Velikom Tarnovu. Ekstrakt ružinog ulja i kozmetički preparati na bazi ruže vjerojatno su najprepoznatljiviji bugarski suveniri. Bugarska godišnje proizvede 70% svjetske potrebe za ružinim uljnim ekstraktom. Iako su ružina polja najljepša neposredno prije njihove berbe u svibnju, i u ljetnim mjesecima se može uživati u pogledu na ta nepregledna polja podno planine Balkan.
Veliko Tarnovo – bivša prijestolnica
Veliko Tarnovo, odnosno njegov stari dio, smjestio se na klisuri iznad rijeke Yantre. Važno je naglasiti da je Veliko Tarnovo bitan grad u bugarskoj povijesti, jer tijekom Drugog bugarskog kraljevstva, u srednjem vijeku, imao status glavnog grada. Iz tog su razdoblja i monumentalni ostaci srednjovjekovne tvrđave, Tsaverets. U uskim krivudavim uličicama najbolje se može upoznati tradicionalna bugarska arhitektura. Osim toga, obiteljski hotel u kojem sam odsjela bio je uređen u tradicionalnom bugarskom stilu. Svega 5km od Velikog Tarnova smjestilo se malo selo Arbanasi, gdje se danas nalaze luksuzne vile i restorani. S tog se mjesta pruža prekrasan pogled na Velko Tarnovo i tvrđavu.
Odlazeći iz Bugarske opet su mi se misli vratile na one blokirane milijune eura iz europskih fondova. Bez obzira na njihovu blokadu, u Bugarskoj je na svim lokalitetima vidljivo da se unazad nekoliko godina jako puno ulagalo u infrastrukturu, turizam i uređenje okoliša za što je Bugarska vjerojatno iskoristila sredstva iz predpristupnih fondova. U svakom slučaju u Bugarskoj će se u idućih nekoliko godina još puno toga promijeniti i tada planiram svoj ponovni dolazak na istočni Balkan.