Dragi moji Evo me opet s Vama, Vaša Jasna srdačno Vas pozdravlja ostavljajući Vam ovdje još jedan putopis u nizu. Znam!!! Zasigurno ste pomislili pa gdje se je izgubilo srce koje vječno putuje?? Pa kako da Vas zaboravim kad ste Vi moja jedina radost kada se vratim sa svojih nezaboravnih putovanja, sa Vama podijelim svoje doživljaje i ostavim Vam na ovoj podlozi dobar razlog da se jednostavno izgubite na tren, zaboravite na posao, na ljude, na svijet koji Vas okružuje i u svoj kovčeg stavite SRCE jer to je sve što Vam treba i jednostavno se uputite samnom na jedno od preljepih putovanja koja ćete zauvijek pamtiti. Nakon malog uvoda voljela bih se zahavliti dragim gospodičnama ili gospođama koju su mi se osobno javile na moj mail sa pohvalama za članak o Barceloni. Drage moje Daniela Mustapić i nepoznata miljenica mojih putopisa, puno Vam hvala, najdraži moji jeste li otvorili svoja srca, jeste li spremni krenuti samnom u još jednu neodoljivu pustolovinu. Recite DA, recite DA životui svakoj prilici koja Vam se pruži. Kako kažu moji dragi prijatelji španjolci « LA VIDA SON DOS DIAS» Život su dva dana, zato krenimo odmah u još jedan predivan gradić koji se smjestio na granici Francuske i Španjolske, a ime mu je San Sebastian.
Malen ali toliko zanimljiv i lijep da sam jednostavno 18.01.2009 odlučila krenuti, sve što mi je trebalo staviti par krpica u kovčeg i bez razmišljanja otići na aerodrom i poletjeti i šta drugo nego zaljubiti se nanovo ali ovaj puta zastvarno. Ako se jednog dana odlučite odletjeti tragom u beskraj Vaš let će Vas odvesti u BILBAO, grad udaljen 200-tinjak km od S.Sebastiana, kako S.Sebastian malen gradić i nema aerodrom morat ćete ipak nekako prijeći i tih 200 km kako biste se zaljubili. Mali gradić na sjeveru Španjolske, kako bi to službenije rekli Donostia-San Sebastian na obali Vizcaya gdje oceanski valovi udaraju o obalu i sviraju Vam dok pogledom bilježite svaku boju, svaki oblik dok živite kao što sam i ja živjela punih 7 dana neopisive avanture. Kad se nađete među 190.000 stanovnika koje taj mal gradić ima, osjećate se kao da sve poznajete, biti će dovoljno da jednom dođete u jedan kafić ili tabernu i zamijetit ćete neopisivu ljubaznost. Govori se španjolski i njihov Euskera jezik na kojem Donostia znači San Sebastian. Odsjela sam u predivnom novouređenom hotelu BerriVersalles koji se nalazi u ulici Altos de Capuchinos, Errenteria, gdje sam se osječala potpuno kao u svom vlastitom domu. Hotel vodi jedna divna gospođa koja je danas moja prijateljica, šarmantan je i simpatična i pravo oličje svoga hotela. Ljubaznost u hotelu je neopisiva, prozvali su me najljepsom i najljubaznijom goščom, vjerujte mi takav osječaj sigurnosti i prihvačenosti je jedinstven.
Dan poslije kako sam zapoćela svoje putovanje točnije 20.01.2009 doživjela sam pravo čuvanje tradicije, slavio se dan grada, koračala sam među hrpom ljudi sa svojim fotoaparatom kako bih zabilježila trenutke koji su me jednostavno očaravali i oduševljavali, svojom ljepotom. Kako narod slavi i čuva svoju tradiciju. Popularna TAMBORRADA ispunjavala je sva moja osjetila, zvukovi bubnjeva i trube naživjeli su neopisivi tišinu koja je u jednom trenutku obasipala grad, krenula je kolona malih i velikih vojnika obučenih u Napoleonova odijela, svako dijete obučeno u kuharska odijela sa bubnjevima, nema tko tamo nije slavio, svi su na ulicama i odmaraju pogled. Ostala sam zapanjena kako jedan dan grad može podići na noge svih 190.000 stanovnika i gotovo dva cjela dana držati svakog pojedinca do onog zadnjeg trenutka u ponoć svakog dana 20. svake godine kad dan grada zavrsava velikim slavljem na trgu Plaza de Constituccion. Nisam mogla vjerovati kako su ljudi vjerni svakom detalju tradicije, ostavili su me bez riječi.
Sljedećih dana odlučila sam se približiti moru i prošetati divnim plažama. Ako vas slučajno put odvede u San Sebastian ne izostavite tri ljepotice koje će Vas baciti na koljena: ONDARRETA, LA CONCHA, ZORRIOLA. Ondarreta y la Concha predivne su, bisera dva koja se nalaze u Bahia de la Concha, a treća a i ne manje vrijedna se nalazi na drugom kraje rijeke Urumea. La Concha me očarala, kameno šetalište uz more dugačko skoro 1.5 km gdje sam svaki dan uživala u svježem zraku, jednostavno zaustavlja vrijeme, za fanatike romantike, za senzibilce, kao stvorena zabuđenje ljubavi. Primite se za ruke i prošećite, zatvorite oči i poslušajte, izgubite se i predajte se. Nećete požaliti. Vjerujte mi iako sam se našla tamo u užasno olujnim i kišovitim danima, prizore koje sam vidjela zauvijek će ostati dio mene, ocenaski valovi koji vam liječe dušu, vjetar koji šapuće da morate nastaviti dalje do druge ljepotice Zorriole koja će Vam pokazati kako grli grad svojim ogromnim valovima, pazite ne prilazite blizu, jer bi Vas lako val ove ljepotice mogao osvjeziti do kože, kao mene kad sam htjela svojim fotoapartom zabiljeziti tu ljepotu, ocean me jednostavno zagrlio, ostala sam mokra do kože ali sretna jer sam ipak zabiljezila trenutak, sretna jer mi se sledilo srce, zamislite kolika ljepota moze pasti na Vas, a da to ni ne primjetite.
Krenula sam dalje ne zaustavljajući se do treće koja je isto tako lijepa kao i ove dvije prethodne. Svaka ima nešto, kaže narod!!! Nešto što je čini posebnom. Ako pak tako nešto divno poželite vidjeti u komadu, kao ptica u letu, popnite se na brdašce Fuenterrabia u blizini plaže La Concha. Kad se jednom nađete gore teško ćete htejeti više dolje, ono što ćete odozgo doživjeti pamtit ćete uvijek. Sjest ćete kao ptičica na grani i promatrati sve tri ljepotice plaže, grad koji noću izgleda kao zvijezda, upijat ćete daljinu i oblike, živjet ćete kao i ja svaki trenutak kao zadnji. Ja sam stajala punih sat vremena izgubljena u vremenu, nista mi u tom trenutku nije nedostajalo, osjećala sam se tako slobodna i puna energije, mirno sam promatrala preljepa brda i more i punila baterije za nastavak moga puta.
Ha, sigurno ste več pomislili kako je tu več kraj, ne dragi moji, kraj je onda kad Vi to poželite, jer ljepota je beskrajna. Meni je srce ludovalo, samo sam željela vidjeti više i više, padala je kišica, ali mene nije sputavala, ja sam u svojim toplim cipelicama propješačila km, i ostavila tragove svuda, od centra grada do mora, brda i planina moj avanturisticki duh proveo me kroz sve ulice i kad više nebih imala snage sjela big u restoran i zasladila se njihovim popularnim PINCHOSIMA, koji su jednostavno tako fini da miris nosite sa sobom i dok spavate. «Pincho de solomillo» mi je umirio želudac, pa sam morala probati i druge mmmmmmm, žao mi je što niste bili samnom da vidite kako nešto puno manje od McDonalsovog hamburgera može biti 100 puta ukusnije. Dosta će Vam biti par centi da okusite samo jedan PINCHO i poslije ćete tražiti samo još. Sita trbuha bila sam spremna krenuti dalje, priroda često nas iznenađuje. Jake oluje prošle su onih dana i kroz San Sebastian, Valovi su se nadimali nad mostovima kao da su spremni ponijeti Vas u nove pohode, zamislite ja sam se iznenadila vidjevši kolone ljudi i djeca čak svih dobi, kako se dive majci prirodi, sa svojim aparatima po najajčem vjetru koji je puhao skoro 100 km/h slikali su valove i biljezili sva lica majke prirode koja je u tom trenutku bila jako ljuta. Kakv strah!! Tamo se ljudi ne boje, želja i ljubav su jači, srce koje ih vuče, da se prepuste i uživaju. I da Vas jedan hladni zagraljaj vode obgrli samo biste se osvjezili, ja sam se zagrlila sa oceanom, zagrljaj je bio hladan ali strastven, neizbježan ali poseban i prije svega jedinstven i za pamćenje.
Mogla bih dragi moji ovdje pisati i pisati satima, izgubljena i bez vremena, pa nažalost moram i ovo putovanje završiti zaljubljena i sva očarana, prisjećajuči se svih preljepih trenutaka koji su obilježili moj život onih dana, nisam požalila ni jedan tren, niti mi je u kojem trenutko išta drugo nedostajalo. Ja i moje srce puno ljubavi zaljubili smo se u San Sebastian i sad što sada, ostalo je srce i tamo, među svom tom ljepotom, na svakom uglu i u svakoj ulici zarobljeno i bez riječi čekajući svoju sljedeću priliku da se zaljubi, da odluta i da se izgubi u vremenu otkrivajući čari te divne zemlje.
Nadam se dragi moji da će Vas i ovaj moj putopis barem malo potaknuti da ne čekateviše ni trenutakrazmišljajući hoću li ili neću!!! Nego krenite već danas, obrišite prašinu sa svog kovčega i dajte mu novi sjaj. Pustite neka Vas srce odvede tamo gdje ono želi!! Ono zna uvijek pravi put i pravo mjesto. Na kraju krajeva i najveće odluke u životu donose se srcem, pa mislim da nemate što izgubiti ako mu se prepustite i ovaj put u otkrivanju nekog novog raja na zemlji čiji će dojmovi,slike sjećanja. Detalji krasiti još jedan ovakav putopis.
Ja sam več spremna za sljedeću pustolovinu. Pa krenimo onda!! Sretna put Vam želi Vaša Jasna!!