PONUDA PUTOVANJA

Išao sam u Sarajevo u petak, ovaj put autom pa je to na kraju poprimilo oblik onog filma koji je pobijedio u Puli..

Nakon obaveznih ćevapa poslije podne, navečer smo se malo prošpancirali Fehadijom na koju se nastavlja Baščaršija. Mora se priznati da me je ugodno iznenadilo ono što sam vidio. Mnoštvo mlade raje, zgodnih mladih bosanki - s feredžama ili u minicama, svi fino sriktani šeću se gradom. Kafići i sl. mjesta ukusno uređeni, svjetski, mnogi zagrebački bi se mogli pred njima posramiti. Zgrade obnovljene i nove - u ultramodernom stilu - čak i premoderno da bi se mogle uklopiti u neke od naših kvartova. Međunacionalna podjela se u biti više i ne osjeća. Glavno pitanje je egzistencija odn. imati posao i od njega dostojno živjeti. "Srpsko sarajevo" je više papirološka oznaka nečega što je sada samo jedan kvart Sarajeva. Za doručak mi je konobar ponudio "HEMENDEX" na što sam ja pito što je to, a on mi odgovori "Pa, "Šunka s jajima - Ham and Eggs". U povratku nisam išao u ZG nego sam se uputio prema Crikvenici. Išao sam preko Visokog, Zenice, Travnika, Jajca...Bihaća pa Otočca.
Nabrijan novinskim natpisima još s autoceste pored Visokog sam uzviknuo "Gle fakat piramida!!!" I stali smo tamo. I približili se prvoj - onoj najrazvikanijoj - "Piramidi Sunca". Zaista su joj bridovi pod istim kutevima kao i u Egiptu. Zaista su između bridova trokutaste ravne plohe obrasle šumom, zaista u nju ulaze dva tunela po 300 m sve do prepreke koju za sada još nisu makli. Došao je neki učeni lik iz Egipta i nakon 2 mj proučavanja rekao da je oblik vezivnog materijala isti kao i u Egiptu. No manje je poznato da je unazad 3 mjeseca pored nje otkriveno još ostataka drevne civilizacije: Piramide Mjeseca i Zmaja, kako ih zovu. Odlučili smo se popesti na piramidu Mjeseca - barem do mjesta gdje je vršena sondaža tla. Tamo je iskopano par četverokutnih rupa u kojima na dubini 0,5 m se fakat dolazi do ravne kamene ploče. Bit će zanimljivo kada ih međusobno otkopavanjem spoje pa će se onda vidjeti obrisi piramida, ako su fakat tamo. Sve sam opširno fotografirao pa ću uskoro staviti na net. Čika Samir Osmanagić sve to volonterski čini i ulaže svoje pare, a stručna ekipa arheologa iz Sarajeva ga ismijava. A da su barem izašli i vidjeli o čemu se radi - toliko su sigurni u sebe i svoje titule. Ekipa iz okolnih zaseoka se nada procvatu turizma u tom kraju. Iznajmljuju njive turistima poput nas za parkiranje i nude hladne sokove na vrhu planine-piramide. Vidjet ćemo....

Dalje smo nastavili put prema Zenici i stali nakon Travnika u Turbama. Tamo smo parkirali auto pored jedne donacijom izgrađene džamije koja u prizemlju normalno ima computer shop i internet caffe. Šta ćeš - Moderna vremena. U veceu od birca nema rit papira - samo nisko nad čučavcem postavljena česma. I wonder how it works?

Nastavili smo putem prolazeći kroz niz manjih ili većih sela i mjestašaca po cestama koje su u vrlo dobrom ili čak odličnom stanju (očekivao sam makadam) i uočavajuči jedan zanimljiv kliše: za BEHA je tipčno: kad je selo muslimanski dominantno onda se iz daleka vidi džamija, kada se radi o Hrvatima ili Srbima onda pravoslavna odn. katolička crkva uopće nije toliko upadljiva. U Jajcu smo zastali i baš uletili kad su se u parku fotografisali mladenci jedne HR svadbe, vodopadi su još uvijek predivni - muzej AVNOJA nismo posjetili.

Bosanci inače jako disciplinirano voze, 60-70 km/h max. Čudo neviđeno. Vjerojatno zato što je kazna za prekoračenje jednaka ili veća od njihove mjesečne plaće. U Bihaću scena iz Sarajeva: predvečer hrpa mladih i dotjeranih izlaze na rijeku - nešto kao kod nas na Jarun.....

Da zaključim zamišljenim riječima CNN reportera koji je u ratu radio kao ratni izvjestitelj pa se vratio napraviti retro-reportažu: "The life is abundantly overwhelming thiscountry that has suffered a lot in the past War in Balcans".