Eto mene iz Be-Ha opet. Ovaj put iđosmo kroz Banja Luku, Jajce, Dolac na Lašvi (Travnik), Vitez, CAPAJEBO. U svakom od tih mjesta smo sjeli i kafenisali. Banja Luka je jako čist grad. Zapanjili bi se. Nema ni papirića na podu. Valjda drže do srpske metropole odn. "upravnog grada"?!
Baš je bilo cool u aščinici "Plava voda" pored Doca. Sjediš gore na čardaku, fino klopaš, a u pozadini pravi sevdah...ma milina jedna! Uz takvu atmosferu Muazem i ja smo brzo zaključili sve nesuglasice iz ugovora makar je isti na 11 strana!
U CAPAJEBU sam ovaj put obišao neka cool mjesta za noćni život. Ima dobrih pubova (niš' ne zaostaju
izgledom za zagrebačkim), a i ekipa se fino srikta kad tamo iđe. Biznis je fino išao - jedina ružna stvar koja se desila je da su nam provalili u auto. Ostavih makinu na glavnoj ulici (Maršala Tita), ošli na večeru i provod malo, a ono dočekao nas razbijeno staklo suvozačko i otuđen CD player Sony! Srećom nisu gledali u gepek, jerbo je tamo bilo lijepijeh laptopa. Barem sam imao prilike upoznati malo kantonalnu policiju koji su zbilja bili ljubezni. Nije neki bed - imam kasko.
Sutradan dok smo čekali novo staklo u Citroen servisu, silom prilika dobih na vremenu pa sam obišao malo još jednu čaršiju i sjeo jednu 110% oriđiđi kafenđinicu gđe se kahva prži, a i kafeniše se. Yasmina (kćer kolege domaćina) nas je lijepo ugostila i opisala nam kako se kahva prži u raznim "stepenima" tj. od gotovo nepržene bijele sve do jako zapržene. Meni je najpitoresknije bilo promatrat ekipu koja ulazi, izlazi - pita razne stvari ili jednostavno sjede i kafeniše - pa makar i solo!
Kasnije smo krenuli prema Bijeljini i Zvorniku preko Pala i Romanije (sjeća li se neko one pjesme "Ide TITO preko Romanije" ili još bolje njene brže otpjevane verzije "Trči TITO preko Romanije"?) - i to je jedino mjesto osim Capajeba u BeHa gđe sam vidio snijeg i led!
Zvornik je intersantan grad, na samoj Drini odn. Podrinju koje mi djeluje kao neka prljava ali još uvijek fascinantna verzija Lago Di Garda. Zaustavismo se u samom gradu koji je prirodno lijep, ali 
doduše dosta prašan, obavismo biznis i krenusmo dalje u Kalesiju. U za vrijeme dok smo divanili sa tamnošnjim domaćinom - mujezin je barem dva'put zapjevo' s minareta tj. izračuno sam da pjeva svaka 2h. Tuzla je takođe' prljav grad jerbo, je tamo termoelektrana. Kad se samo sjetim svog Krškog i u mislima ga usporedim s ovim ružnim čudom koje fino rasipa u zrak tone pepela uz pristojnu dozu radioakitvnosti, a ljudi bijedno žive u takvoj atmosferi i umiru od kancerogenih bolesti - dođe mi da nabijem sve anti-NE aktiviste šakom u čelo!
Ali eto glavni argumenat široj ne-primjeni grijanja na plin koje mi propagiramo jest lokalnih 20.000 kopača ugljena koji bi ostali bez posla, a ovak će samo oboljeti....
Do slijedećeg puta i javljanja!