Let s Qatar Airwaysom (super usluga), presijedanje u Dohi, i nastavak puta za Victoriu, glavni grad Seychellesa na otoku Mahè. Slijećemo u 14.30 sati po lokalnom vremenu. Oblačno je i nemam onaj spektakularan pogled na otočje iz ptičje perspektive. Ali, na otoku je oko 30 stupnjeva i odmah se bolje osjećam.
Namjeravala sam lokalnim letom odmah nastaviti za otok Praslin. Avion je bio pun (trebala sam let rezervirati unaprijed) te sam odlučila krenuti na Praslin morskim putem: Cat cocos, vožnja traje oko jedan sat, a cijena je oko 40 Eura. Umorna, ali vrlo sretna uzimam taksi i dolazim do guest housea Rosmary koji se nalazi na prekrasnoj maloj plaži (anse Volberg). Sobe su čiste, a posebno sam sretna što doručkujem u vrtu koji gleda na more. 
U blizini je hotel kojeg sam odmah u sebi nazvala hotelom koji nije za „obične smrtnike“, vidi se po svemju da ovdje odsjeda bogata raja. Ručam u malom lokalu kojeg vodi Talijan, cijene su pristojne, a hrana izvrsna. Kao i većina turista, napravila sam grešku odmah u startu: izležavanje na suncu, brćkanje u moru, šetnje po danu – tek je drugi dan, a ja sam crvena ko' rak.
Na večeru se vraćam kod Talijana. Ima u blizini i selo. Pravo selo u kojem žive domaćini. Zapravo se selo sastoji od par kuća i par trgovina. Nema javne rasvjete i za noćne šetnje treba baterija. U selu su i četiri restorana, ali samo dva prihvaćaju lokalnu valutu, druga dva hoće samo Eure.
Slijedeći dan iznajmljujem bicikl i olazim do Anse Consolation; mislila sam da imam kondicije! Kad ono – uzbrdica takva da sam gurala bicikl do vrha, a od vrha me nitko nije mogao zaustaviti. U Anse Consolation uživam u kupanju, voda je vrlo ugodna, ali dosta plitka te o pravom plivanju nema ni govora. Nastavljam vožnju do Grand Anse; vjerujem da na ovu plažu dođu svi turisti koji posjete otok. Ako ništa drugo, onda zbog fotografiranja.
Na povratku zaustavljam se na večeri i zbrajam kilometražu; više od 50 km u jednom danu.
Novi dan za novu avanturu. Idem na izlet brodom na otoke S. Pierre i Curiose. Na S. Pierreu voda je bistra i idealna za snorkeling. A na otoku curiose imali smo slobodno vrijeme tri sata. Čuvar parka pokazuje nam gigantske kornjače koje žive na otoku; čini se da su navikle na posjetitelje, jer dozvoljavaju da ih podragamo. Hodam puteljkom sve do tzv. doktorove kuće, a onda busom odlazim do doline Mai koji je di svjetske kulturne baštine i naravno, naplaćuju ulaznicu (15 Eura po osobi). U parku je gusta vegetacija.
Još jedan dan na otoku Praslin. Ovo je dan za potpuni relaks. Busom odlazim do famozne Anse Lazio. Plaža je duga i široka, ima palmi ispod kojih se mogu skloniti od prejakog sunca, voda je boje „Seychellesa“, a tu i tamo se vide masivne granitne stijene. Na plaži su i dva restorana; sjećam se da sam ručala u restoranu „Chevalier“.
Slijedeći dan odlazim na la Digue, rezervirala sam guest house unaprijed. Danas je 35 stupnjeva i prije odlaska u centar La Passe uživam na verandi na kojoj ću slijedećih dana guštati svoj duručak. U centru dva dobra restorana, hrana odlična, a cijene umjerene.
Na La Digue morala sam obići plažu Grande Anse; plaža je stvarno duga i široka, a boja pijeska spektakularna. Ali, valovi su visoki i posvuda su obavijesti da se ne ulazi u vodu po takvom vremenu. Skoknula sam puteljkom i do susjedne plaže Petit Anse;
još jedna spektakularna plaža, ali na njoj gotovo nema ljudi. Ipak, najpoznatija plaža na otoku je Anse Source d'Argent. Prvi dojam bio je da sam na pravoj plaži s razglednice ili nekog turističkog plakata: bijela plaža, palme, more tirkizne boje, granitne stijene. Izbliza je plaža ipak nešto drugačija: uska je ima nešto algi, a voda je preplitka za plivanje. Ima samo jedna stvar koju zaboravih spomenuti: zalazak sunca. Spektakl se ne može opisati, treba ga doživjeti!
Autor:
T.Š.