Vi ste ovdje: Početna :: Destinacije :: Afrika :: Tunis :: Hammamet :: Putopisi :: Tunis
Hammamet

Tunis

Tunis

Nakon dvije godine evo nas opet u Tunisu. Ovaj put smo odabrali sjever i sada sam konačno upoznala cijelu državu.
Prvi puta polijećem sa zagrebačkog aerodroma, avionom kompanije Dubrovnik airline, let je bio odličan. Slijećemo u zračnu luku Carthaga u glavni grad Tunis. Izlazimo iz zračne luke i već se vidi razlika prema jugu države kojeg smo posjetili prije dvije godine. Ovdje su vrućine nemoguće, nije toliko vruće ali je neizdrživo, treba se priviknuti.
Smješteni smo u hotelu Karawan u gradu Sousse koji je udaljen od glavnog grada Tunisa nekih 2 sata vožnje autocestom.
Grad Sousse, treći najveći grad u Tunisu, osnovan u 9. st.pr.Kr., i uz Kartagu je bio jedan od vrlo bitnih gradova za Feničane.

Krećemo na Safari u samu pustinju. Na ovom djelu putovanja smo bili i prije dvije godine pa neću puno pisati o tome, spomenut ću samo neke nove znamenitosti koje prije dvije godine nismo vidjeli. Prva stanica nam je grad Kairoun, četvrti najsvetiji grad na svijetu za muslimane (prva tri su Meka, Medina, Jeruzalem). Znamo da je jedan od muslimanskih zakona posjetiti Meku barem jednom u životu, što se može zamijeniti sa posjetima Medini, Jeruzalemu ili Kairounu. Međutim, jedan posjet Meki je jednak 7 posjeta Kairounu. Pogledali smo jednu izložbu, nazovimo to tako, tepiha, nakon koje smo mogli ako smo htjeli kupiti, naručiti tepihe. Tu je i najveća džamija Oqba ibn Nafija, koji je osnovao grad prema legendi na mjestu gdje je nađen zakopa zlatni pehar koji je izgubljen u Meki. Kada su otkopali pehar iz zemlje je počela izlaziti voda. Grad je pod zaštitom UNESCA od 1988. godine.

tozer x 300.jpg

Nastavljamo put prema Touzeru, uz kratka zaustavljanja. Stižemo u Touzer u hotel Phedra, imamo tek toliko vremena da se malo osvježimo jer nas već čekaju džipovi. Krećemo na pravi off road safari. Prije same off road vožnje posjećujemo oaze Chebika i Tamerza. Off road staza počinje na staroj stazi Pariz-Dakar po kojoj se vozimo jedno vrijeme dok jednostavno ne skrećemo sa staze i krećemo prema pješčanim dinama. Moram spomenuti da je ovo kameniti dio pustinje koji polako prelazi u pješčani i osim te staze Pariz-Dakar (koja nije u najboljem stanju) nemam nikakvih putova a još manje nekih pravih cesta. Evo i par riječi kako je nastao Pariz-Dakar rally. Francuz Thierry Sabine, 1977. godine sudjelovao je u rallyu Abidjan-Nice i izgubio se. Nakon nekoliko dana lutanja pustinjom, našli su ga u Libijskoj pustinji. Vratio se u Francusku i odlučio organizirati rally koji će omogućiti sudionicima šansu da izazovu sile prirode i granice samog sebe. Rally se vozi od Pariza do Dakra, a sudjelovati mogu svi koji imaju vozilo kojim se može putovati po pijesku.
Nakon vožnje po pješčanim dinama posjećujemo ostatke kulisa Star Wars, slikamo se sa nekoliko kućica u kojima je živio Luke Skywalker. Vraćamo se u hotel. Navečer slijedi kupanje u bazenu s pogledom na pustinju, prekrasno.

Iduće jutro krećemo prije izlaska Sunca. Vozimo se do jezera Chott El Jerid gdje stajemo kako bi vidjeli izlazak Sunca a i da čujemo priču o samo isušenom jezeru, koju ja već znam napamet pa vrijeme koristim za slikanje.
Nastavljamo put prema Douzu gdje krećemo u avanturu beduina. Oblačimo tradicionalnu beduinsku odjeću, dobivamo svoju devu i krećemo na beduinsko putovanje u pustinju. Jašući deve kao pravi beduini, shvaćam da im nije bilo lako. Sunce prži na nekih 50 stupnjeva, deve su spore, a put je dug, svaka im čast.
Nakon rekreiranja na devama, krećemo prema Matmati. Posjećujemo trogloditske kuće o kojima sam također već vidjela te idemo na ručak u podzemni hotel. Naime, veće kuće su kasnije pretvorene u hotele, za turiste koji su prolazili gorjem Matmata, a danas su neke od njih pretvorene u restorane. Jedemo tradicionalnu hranu, brik, kus-kus, salate.
Nakon dugačke vožnje stižemo u grad El Jem gdje se nalazi treći ili četvrti najveći amfiteatar na svijetu. Zašto, 3. ili 4., pa zato jer se ne mogu dogovoriti, jedni kažu da je treći a drugi kažu da je treći zapravo onaj naš u Puli. Šećemo podzemnim tunelima kojima su nekad šetali gladijatori, robovi i lavovi. Nakon dva dana i preko 1000 km vraćamo se u Sousse u prvotni hotel.

Slijedi dan odmora, koji smo mi iskoristili za vodene ludorije. Krećemo prvo na let padobranom. Dobro nismo iskočili iz aviona, ali osjećaj je skoro pa isti, vjerojatno. Zatim slijedi jet ski, ludnica, hoću ja jedan takav, i sve ostale vodene ludorije.

Idući dan idemo opet na kratki izlet, ovaj put krećemo prema glavnom gradu Tunisu. Prvo posjećujemo Kartagu za koju ste svi vjerojatno već čuli. Evo samo u kratko malo povijesti Kartage. Kartagu je osnovala princeza Dido iz Tyre (današnji Libanon). Stigla je na tlo današnjeg Tunisa i sa lokalnim starješinom dogovorila da dobije dio zemlje dovoljno velik da se prekrije kožom bika. Kako bi dobila što više zemlje, Dido je narezala kožu bika u trake i okružila današnju Byrsu. Ovo je samo legenda, o povijesti Kartage su svi učili u školi pa neću sad o tome. Na brdu Byrsa nalazilo se srce punske Kartage, odnosno hram kartaškom bogu Eschmounu. Rimska Kartaga je nakon toga na istom brdu imali akropolu i forum. Danas se na Byrsi nalazi muzej Kartage, te katedrala St. Louis, izgrađena 1890. a posvećena francuskom kralju Louisu IX.

Put nastavljamo prema najromantičnijem mjestu u Tunisu, Sidi Bou Said, direktan prijevod naziva bio bi Sveti gospodin Srećko, nazvan po svecu iz 13. stoljeća koji se smjestio u ovom gradiću po povratku iz Meke. Nazivaju ga još i plavo bijeli grad, zbog same arhitekture, naime grad se sastoji od bijelih kuća sa plavim vratim, prozorima, okružen prekrasnim cvijećem. Grad je inspiracija slikarima i zbog njih se zatvara ponedjeljkom za turiste, kako bi slikari imali svoj mir.
Nakon Kartage i Sidi Bou Saida, što su predgrađa Tunisa, posjećujemo i samo središte glavnog grada. Ovdje se vidi veliki utjecaj francuza. Avenije i perivoji kao u Parizu, građevine, katolička crkva u središtu, veliki sat okružen fontanom, kojeg sam ja od milja nazvala tuniški Big Ben.

Zadnji dan u Tunisu iskorištavamo za kupovinu suvenira prijateljima i obitelji. Krećemo u medinu grada Soussa. U medini se nudi sve i svašta, sve ima svoju cijenu, a koja im je stvarna zna samo trgovac. Cjenkanje - bez toga u Tunisu teško da možeš nešto kupiti. Nikad nemojte prihvatite prvu cijenu koji trgovac ponudi odnosno odbijete se cjenkat, znajte da ste u tom trenutku jako uvrijedili trgovca. Lokalnim trgovcima veći je užitak cjenkanje, koje zna trajati i po pola sata ako ne i više, nego sama prodaja robe. Cjenkanjem, natezanjem, dogovaranjem uspjeli smo kupiti svima ili barem većini suvenire, možda smo kupili i neke stvari koje nismo planirali, a što se može, ipak su tunižani dugi niz godina bili najbolji trgovci.

Vraćamo se u Hrvatsku, veselim se zelenilu, travi, drveću ko malo dijete.


Autor: Iva Mihalić