Vi ste ovdje: Početna :: Destinacije :: Južna Amerika :: Kuba :: Havana :: Putopisi :: Egzotičnost nije novac nego smisao života
Havana

Vezane destinacije

Egzotičnost nije novac nego smisao života

Egzotičnost nije novac nego smisao života
Radost, ushićenje i euforija emocije su koje su se izmjenjivale različitim intenzitetom. Kuba je država koja se potpuno razlikuje od svijeta u kojem mi živimo, zemlja prepuna suprotnosti. Njome vladaju boje, osjećaji, životna energija. Na Kubi sve buja: vegetacija, palme, tropsko voće na plantažama, osjećaji, raspoloženje. Ni jednog posjetitelja neće ostaviti nimalo ravnodušnim. Kubanci zrače svojim životnim radostima i vedrinom, a glazba im je jedna od važnih smjernica njihova života. Slušajući glazbu kao što su samba, rumba udube te u njihov način življenja i osjećaja sreće i ljepote života koja postoji.

Unatoč njihovom velikom siromaštvu u zemlji u kojoj vlada komunizam, stanovnici djeluju sretnije, zadovoljnije i bezbrižnije od predstavnika najbogatijih europskih zemalja. Kubanski novac je pezos i turistu malo čemo služi jer se njime gotovo ništa ne može kupiti. Pezosima se koriste isključivo Kubanci. Međutim, strancima se nude konvertibilni pezosi kao oblik plaćanja na Kubi. Naime, oni imaju vrijednost otprilike jednog eura i državni aparat Kube nastoji izvući što više od stranaca jer turizmom nastoje zemlju spasiti od kolapsa, pa je to danas najznačajnija grana gospodarstva. Sve što razmijenimo moramo i potrošiti jer je taj novac izvan Kube neupotrebljiv.

Najzanimljiviji u samoj Kubi upravo su Kubanci i njihov način života u izoliranoj zemlji. Svaki Kubanac obavezan je raditi, a njegova plaća iznosi otprilike trinaest pezosa. To je za razliku od naše zemlje jako loše. Svaki radnik mjesečno dobije jedan sapun i određenu količinu crnog graha. Ako ta osoba potroši sapun nakon nekoliko dana, prisiljen je čekati drugi mjesec da dobije novi bez obzira na njegovu higijenu. Država nalazi posao za sve građane, što dakako znači da mnogi od njih nemaju stvarno ništa za raditi.

IMG_0111.jpg

Šetajući njihovim ulicama uočila sam kako su mnogi Kubanci obučeni u razne simpatične odore tzv. nošnje. Težak život prisilio je mnoge Kubance za stvaralački način zarade. Njihovo slobodno vrijeme orijentirali su prema turistima. U tradicionalnoj odjeći na poznatoj šetnici u Havani posežu za fotografiranjem koje naplaćuju - ulični svirači, zabavljači a cijena tih oblika zabave je jedan pezos. Većina Kubanaca preživljava od tih napojnica a vesele ih pokloni poput upaljača, žvakačih guma, kemijskih olovaka, paketići sapuna...

Uočila sam da smisao života nije novac nego ljudske kvalitete. Vjerujem da su i kod njih prisutne različitosti u životnom pogledu, ali ono što me fasciniralo nije umjetno blještavilo, reklame, već prožimanje čovjeka sa prirodom koja ga okružuje.

Žalosno je da Kubanci ne mogu niti kupiti niti prodavati kuće već ih djeca nasljeđuju od svojih roditelja i svi zajedno žive u njoj. Čudno mi je kako Kubanske obitelji nisu brojne već imaju jedno ili dvoje djece. Pomislih, možda je i bolje tako, jer kao prvo radnici imaju jako male plaće, kuće su im veoma stare, neke su čak i pokrivene pločicama. Rastužilo me što na Kubi prevladava veliko siromaštvo. Neki Kubanci prehranjuju domaće životinje, kao npr. kokoši, krave, svinje kako bi time uzdržavali svoju obitelj. Veliku važnost imaju svinje. Naime, uzgajivači svinja uzgajaju te životinje za državu. Ne moraju ih hraniti, ali tada ne bi dobili ni ono malo mesa od tih životinja što im država odobrava pa rađe odabiru isplativiju stranu.

Školarci su obučeni jednoobrazno u uniforme. Različitost boja uniforme razlikuje školu od škole. Uz praktičnost, uniformama se izbjegava i isticanje statusnog položaja. Na Kubi vrlo često možemo vidjeti kako Kubanci svoje stare automobile popravljaju na cesti, naravno bez imalo nervoze, što se za nas to baš i ne priliči. Automobile također ne mogu kupovati ni prodavati. Zanimljivo je što Kubanci imaju automobile s različitim bojama registarske tablice: plave su državna vozila, žute osobna, crvene renta-car, naranđaste stranci koji su zaposleni na Kubi, smeđe i zelene su vojna vozila. Dozvoljeno je voziti se i taksi vozilima. Taksi većinom voze doktori i ekonomisti kako bi povećali svoj obiteljski budžet. Postoje različiti oblici taksi vozila kao npr. Coco-taksi. Tako su simpatični i zanimljivi da ne bih mogla odbiti vožnju s takvim prevoznim sredstvom. Dimenzije vozila su kao „fiček“, oblika šupljeg kokosa na tri kotača. Pošto volim da mi vjetar puše u kosu iskoristila sam priliku provozati se njime. Promet na Kubi uopće nije gust zato jer nema puno motornih vozila. Česta prijevozna sredstva su tricikli i stari kamioni.

IMG_0235.jpg

Kriminal na Kubi gotovo da ne postoji ili ga ima veoma malo. Policije ima na svakom koraku. Ono po čemu je Kuba poznata je proizvodnja cigara u mnogim tvornicama. Posjetili smo najzapadniju regiju Pinar del Rio poznatu po uzgoju duhana. U toj regiji nalazi se jedna od manjih tvornica gdje sto radnika dnevno proizvede više od tisuću cigara. Kubanci suše duhan u malim slamnatim kućicama. Umjetnost izrade cigara na Kubi je stara i tradicionalna. Cigare se mogu kupiti na crno, međutim one su, iako dobro izgledaju, loše kvalitete i lošeg ukusa. Kuba je naravno poznata i po proizvodnji ruma. Rum je kvalitetniji ako ga držimo što duže u bačvama, otprilike od sedam do dvadeset i pet godina, ako je potrebno rijedimo ga vodom.

Kada smo na Kubi nikako ne smijemo zaboraviti posjetiti Hemingwayevu kuću u kojoj je ovaj poznati pisac živio. U njegovom restoranu „La Terraza“ uživali smo u raznim koktelima u kojima je i on uživao. Najpoznatiji kubanski koktel je „Pina Colada“ ( kokos i rum ).

Isto tako ne smijemo zaboraviti mural sa likom Che Guevare koji se nalazi na velikom Trgu Revolucije. Lik Che Guevare je veoma jak, i to ne samo u nekim pojedinim gradovima Kube, već se osjeća na svakom koraku od jumbo plakata, pjesama, suvenira. Che Guevare je dominantna osoba koja je svoju vrijednost proširila i daleko izvan granica Kube. Mene, kao tinedjericu je oduševio taj lik i prije nego li sam znala da ću putovati na Kubu iz jednostavnog razloga što je bio borac za pravednost i jednakost. Bila sam počašćena što sam prisutna u zemlji u kojoj je provodio svoje ideale. Na Trgu Revolucije svojim sam naklonom Che Guevarovom muralu iskazala poštovanje svim njegovim tažnjama. Opet sam potvrdila svoje dojmove o Kubi kao zemlji gdje dominira vrijednost življenja.

Kubanci mobitele uopće ne koriste, eventualno da pogledaju koliko je sati. Telefon im je vrlo skup npr. tri minute razgovora stoje kao tamošnja mjesečna plaća zato su telefonski kontakti s Kubancima veoma komplicirani. Na Kubi kao da je vrijeme stalo. Jedna od najljepših večeri u Havani bila mi je šetnja Maleconom, promenadi dugoj sedam metara gdje se Kubanci „liječe“ rumom, uživaju svirajući gitare i zaljubljeni šeću. Kubanci imaju zanimljivo groblje koje ima preko milijun spomenika. Šetajući tim grobljem doznala sam par zanimljivih priča, kao npr. neka žena umrla je igrajući domino, te je na njezinom spomeniku kockica domina. Zatim mlada djevojka rodila je dijete i pri porodu su ona i njezino dijete umrli. Pokopali su ih tako da je dijete bilo pokraj nje, a nakon nekoliko godina kad je bila obdukcija, žena je svoje dijete držala u naručju i zato njezin spomenik ima cijele godine sviježe cvijeće koje mnogi turisti diljem svijeta donose.

IMG_0264.jpg

Havana ima predispozicije da bude jedan od najljepših gradova na svijetu. Njezina prekrasna priroda sa puno palmi, tropskog voća na plantažama, prelijepe boje ne može zamijeniti ništa na svijetu, za razliku od njihova načina života. Šarenilo života Havane otkriva se na svakom koraku. Jednostavno građene kuće ističu se šarenim fasadama koje kao da žele poručiti poruku njihova nastajanja i opstanka. Žive i uočljive boje simbolično se stapaju sa načinom života i ljudima. Na ulicama, restoranima, objektima dobiva se osjećaj da život može biti puno jednostavniji. Dok u Europi vlada zima, na prostranim bijelim karipskim plažama je oko trideset stupnjeva. U sijeni palmi i uz ritam sambe i rumbe, turistima osoblje hotela i na plaže donosi čuvene kubanske koktele kao što su spomenuta Pina Colada, Cuba libres, Mojito... Svakih pola sata na plaži se organiziraju razni tečajevi plesa, kuhanja i meditacije. Večere „začinjaju“ kvalitetni cabaret programi, a najpoznatiji cabare na Kubi je Tropicana. Havanom dominira priroda. Grad uz ocean prkosi svim vremenskim uvjetima. Svakodnevno sam u Havani imala osjećaj da se život sjedinjava sa prirodom. Bijeli, vrući pijesak, tirkizni ocean, živost uličnih boja, jednostavnost oblika zgrada, prirodni mirisi nadopunjeni egzotičnim zvukovima glazbala izmješani mirisom mora, nezamjetnim ljudima svojom jednostavnošću..... izgledaju kao san.

Putujući kući pokušala sam srediti svoje dojmove. Doživjela sam prekrasno iskustvo i shvatila koliko sam puta u svom kratkom životu bila nezahvalna. Uočila sam da život može biti puno bogatiji i kvalitetniji cijeneći male ljudske osobine, a ne težiti ne znam kakvim materijalnim vrijednostima. Devetodnevno putovanje je bilo kratko, ali dovoljno da se otkrije kako osnovni životni nadzori mogu biti prepoznati u jednostavnosti i iskrenosti i da izoliranost nije prepreka u stvaranju životnog bogatstva. Krojači sudbine su ljudi, blještavilo života sa svojim izvornim vrijednostima.

Autor: Ivačić Mateja