Santorini

Mediteran je poznat tijekom stoljeća po povijesti, civilizaciji i ljepoti. Računa se da ima oko 3.000 otoka, a ukoliko se uključe i stijene koje izlaze iz mora ima ih preko 9.500, ali je samo 140 otoka naseljeno. Mnogi od tih otoka nalaze se u Egejskom moru, moru koje razdvaja Grčku od Male Azije. I upravo se tu nalazi najromantičniji otok na cijelom Mediteranu – otok Santorini.

Nakon 2 i pol sata leta avionom iz Ljubljane, konačno nisam mogao vjerovati svojim očima – avion je kružio iznad otoka i polako se počeo spuštati. Za nekoliko minuta kročio sam u svijet iz mitova i legendi. Svijet koji je daleko od svih zvukova. Naravno, sunce je sijalo, kako samo početkom VI. mjeseca u Grčkoj može sijati, a temperatura je bila +36°C. Ali nije samo stvar u suncu, tu je i prekrasna priroda, isjeckane obale s crnim, bijelim i crvenim plažama, azurno i čisto more, tradicionalna sela, crkve i manastiri, povijest, antička civilizacija od prije nekoliko tisuća godina. Iz priča i knjiga znao sam da su svi Grčki otoci prekrasni, svaki sa svojom ljupkosti i svojom pričom, međutim ovaj otok je zaista nešto posebno. 

No, počnimo redom. Santorini je vulkanski otok i nalazi se na mjestu gdje se susreću velike kopnene ploče, kontinentalne Afrike i ploča Egejskog arhipelaga, koja se stručno zove Egida; znači to je razlog zašto na ovom području dolazi do vulkanskih erupcija i potresa.

Uspoređujući Platonove zapise sa arheološkim dokazima na ovom području, znanstvenici pretpostavljaju da je upravo na ovom mjestu bila legendarna Atlantida, koja je nestala prilikom katastrofalne vulkanske erupcije, 1.500-te godine pne. Najpoznatijeg grčkog arheologa, prof. Spiros Marinatosa, je mučilo objašnjenje što se zapravo dogodilo. Uspoređujući tu erupciju s erupcijom Krakataua krajem XIX. stoljeća, došao je do zaključka da je visina plivnog vala (izazvana erupcijom) bila 270 m, a dok se isti spustio do Krete već je bio 70 m te je tako u jednom trenu zbrisao cijelu minojsku kulturu. Nakon ove erupcije Santorini je dugo vremena bio nenaseljen. Jedan od prvih ljudi koji se tu nastanio je kralj Teras, po kojem glavni grad i nosi ime – Thira.

Na Santoriniju se turizam počeo dosta kasno razvijati (oko 1981. g.). Prvi turisti bili su avanturisti, ljudi koji su puno putovali i bili željni novih destinacija, te ljudi koji su tražili smiraj i tišinu, kontakt s prirodom daleko od gradske vreve i suvremenog načina života. Upravo s razvojem turizma stanovnici su počeli mijenjati svoj dotadašnji način života i pružila im se prilika da na nov način zarađuju za život. Paralelno s razvojem počele su polako nestajati i tradicionalne stvari, kao što je prijevoz na magarcima. Za magarce inače Grci kažu da se u njihovom tijelu nalaze duše umrlih ljudi koji nisu bili dobri u prošlom životu, pa sada plaćaju svoje grijehe noseći teret i ljude cijeli život uzbrdo i nizbrdo. Malo upozorenje – ukoliko želite isprobati ovaj tradicionalni običaj, za svaki slučaj jašite uzbrdo, u protivnom vam prijeti mogućnost nenadanog porasta veće količine adrenalina. Danas Santorini posjeti godišnje oko 1.000.000 turista, što je prilično puno za otok površine 75 km2 i sa 7.500 stanovnika. Među najpoznatijim turistima su: Princ Charles i Camila, Arnold Schwazeneger sa svojom obitelji, Kiffer Sutherland, Madonna, talijanski glumac Christian de Sica, i mnogi drugi, dok Jack Nickolson i članovi grupe Kelly Family ovdje imaju svoje kuće. Cijena kvadratnog metra kreće se oko EUR 2.500.

Santorini je romantičan otok, otok zaljubljenih. Ime je dobio po zaštitnici Sv. Irini, koja štiti parove koji se tu i vjenčaju. Na jednom dijelu otoka, na putu prema Oii,  na crnoj i crvenoj vulkanskoj zemlji nalaze se potpisi mnogih zaljubljenih parova, koji su vjerujući legendi eto upisali i svoje ime ne bi li njihova ljubav ostala vječna.

Ovdje za svakog ima ponešto. Ukoliko tražite miran odmor, imate savršene i puste plaže, uvečer bezbroj mirnih i romantičnih mjesta, kako u prirodi, tako i u selima, možete dugo šetati uz plaže i uz lungo mare uz prigušena svijetla i svijeća bezbrojnih restorana i kavana. A za one željne ludog provoda, postoje klubovi na plažama gdje oko 17:00 sati počinje tulum na plaži, cure plešu po stolovima, a ples se nastavlja do duboko u noć na šanku nekog od mnogobrojnih disko-barova u Thiri ili Kamariju. Poznati klubovi poput Albatrosa svako malo organiziraju zabave: Wet party (kada se svi prskaju – bilo sa šampanjcem, bilo pištoljima na vodu i sl.), White Party (obavezan dolazak u bijeloj odjeći), Watermelon party (kada gazda časti sve lubenicom) i sl.

Što se kupovine tiče, na otoku se nalaze bezbrojne prodavaonice suvenira, a posebno su aktualni oni od keramike, a i zlato je jeftino.

Hrana je pak lagana i ukusna. Najpoznatija jela su: Caciki – jogurt s bijelim lukom i krastavcima (nije za zaljubljene), Jemista – prženi paradajz punjen rižom, Horijatiki (Grčka salata) – krastavci, paprika, paradajz, crveni luk, masline i feta sir, Gyros – meso sa ražnja, Tomato keftedes – prženi paradajz, Musaka i sl. Cijene u restoranima su pristupačne. Za 60-tak kuna možete pojesti večeru sa dva slijeda. Treba samo izbjegavati restorane u Thiri koji imaju pogled na Calderu. Pojedini restorani naplaćuju taj pogled i do 300% od cijene večere. S pićem u kavanama je ista svar, ali to se pak isplati. Jedna kava od 40 kn, za takav pogled vrijedi. Za one "razmaženije" postoje kavane s ležaljkama s plaže; naručite si kavu, izvalite i meditirate uživajući u prizoru koji priroda pruža. Samo pripazite na jednu stvar: NE na grčkom jeziku znači DA. Ukoliko nešto u restoranu zanijekate može vam se desiti da vam upravo to posluže…

Najpoznatije i najbolje piće u cijeloj Grčkoj je definitivno Frapee. Frapee je kod nas mlijeko s voćem, ali u Grčkoj je to hladni Nescafee sa ili bez šečera. Fantastično piće koje savršeno odgovara na velikim vrućinama. Mala napomena – ukoliko želite popiti običnu kavu naručite Espresso, Illy ili Grčku; niti slučajno Tursku. Grčka i Turska kava su zapravo iste stvari, ali su kao i većina drugih zemalja u "dobrosusjedskim odnosima". Tu svakako moramo spomenuti i najpoznatije vino sa Santorinija – Vinsanto. Budući da je vulkansko tlo plodno, ono daje jako dobro vino. Vinsanto ima tri različite vrste, a najbolje je slatko. Godišnje se proizvodi oko 40.000 litara vina, uglavnom za grčko tržište. Tržište ima potrebu za dodatnim količinama tog vina, ali u vinariji su kazali da u tom slučaju više to ne bi bilo Vinsanto, nego neka druga vrsta vina. Vinsanto se čak upotrebljava na crkvenim misama.  Zanimljivo je da je vinska loza izuzetno niska (do 0,5 m) i dodatno zaštičena, zbog vjetra.

Santorini ima oblik prstena, s 2 napuknuća, između kojih voze brodovi za druge grčke otoke. Vanjski dio otoka je u ravnini mora, s prelijepim plažama, a unutrašnji dio tog prstena je 150 – 300 m u visinu, odakle se pruža fantastičan pogled na cijelu Calderu. Savršeno mjesto gdje možete očistiti svoj mozak od svih stresova i problema.

Jedna od prvih stvari, koju stranac može primjetiti je da na otoku ima strahovito puno crkava. Ima ih ukupno 352, što je nevjerojatno puno za ovako mali otok. Što je zapravo bio uzrok? Budući da su se stanovnici tijekom stoljeća uglavnom bavili pomorstvom (jer od poljoprivrede nisu mogli živjeti), a tada još nisu postojali suvremeni sistemi navigacija, sateliti i sl., te da su bili jako sujevjerni, često bi se zavjetovali da će ako se vrate s putovanja, sagraditi jednu crkvu. Postoji legenda ocrkvi u Karteradosu koju je gradio jedan mornar po povratku s dugog putovanja i kada mu je nestalo vode, upotrijebio je vino. Crkva je tako završena s vinom. Osim mornara, stanovnici su se bojali i čestih potresa i vulkansih erupcija, pa su ih gradili kako bi udovoljili volji Bogova. Sve crkve su sagrađene u kombinaciji boja -  plave i bijele. Bijelo simbolizira duh, slobodu duha, a plavo more, ali i nebo. Nebo je kuća Bogova.

Svakom tko je mlad u duši  preporučio bih da napravi "island hopping". To znači da idete po cijeloj Grčkoj bez nekog plana, od otoka do otoka s brodom, a boravak na svakom otoku traje 3 – 4 dana. Kada smatrate da ste vidjeli sve, pogledate raspored brodova i nastavite dalje. Bitno je da imate malo prtljage, jer je u protivnom teško putovati. Brodovi baš nisu točni i ne stoje u luci najmanje pola sata, kao kod nas. Brod pristane, dio putnika izađe, novi se ukrcaju i već se diže sidro i vozi se dalje. Otok najbliži Santoriniju je Ios. Dok je Santorini romantičan otok, otok zaljubljenih, Ios je carstvo sexa, droge, alkohola i drugih poroka. Ponekad se mladi mogu vidjeti kako na plaži prepunoj ljudi vode ljubav; a u večernjim satima je "živa ludnica". Diskoteke nose nazive kao: Orgasmus, 69, Vergine i sl. tako da provod na Iosu lako možete zamisliti. Mykonos je otok rezerviran za homoseksualce i mondeni turizam. Tu npr. Berlusconi, Sting i nekoliko grčkih milijardera imaju svoje kuće s heliodromima, i ostalim praktičnim "sitnicama". U blizini je i sveti otok Delos.

Santorini je udaljen 12 sati vožnje brodom od Atene (ili 6 sati hidrogliserom), Ios je 2 sata brodom od Santorinija (u pravcu Mykonosa i Atene), a Mykonos je 7 sati vožnje brodom od Santorinija i 5 od Atene.

Kako otočanima vrijeme nije važno može vam se dogoditi da osobu čekate i po sat i pol, a da se ista niti najmanje ne uzruja radi toga. Gdje vam se zapravo žuri, reći će. "Stres nije dobar za zdravlje. Polako, popij jedan frapee!  Šta se uzbuđuješ?" to su samo neki od odgovora koje ćete često čuti. Sve to skupa ne znači da su zlonamjerni ili prepredeni; stanovnici Santorinija su vrlo jednostavni ljudi, u suštini dobri, samo što im je "malo" vruće, te je od tuda proistekla njihova sporost. Inače, to je jedan od rijetkih otoka na kojem je razvijen turizam, a da nema puno kriminala. Možete biti apsolutno mirni, jednostavno, ljudi imaju druge kriterije. Puno više pažnje posvećuju prirodi i kontaktu s prirodom. Vrijeme mjere po mjesečevim mjenama, tako da se svakih 28 dana održava Full Moon Party. Što se tiče temperature zraka, ona se krajem srpnja i početkom kolovoza popne i do nevjerojatnih 43°C, dok tijekom ostatka ljeta iznosi ugodnih 36°C. Pri toj temperaturi za 2 sata na plaži trebate 2 litra vode. Mnogi otočani zato ne nose ni sat, već vrijeme mjere pomoću ovakvih metoda, živeći tako opuštenije.

Možda su i to neki od mnogobrojnih razloga zašto puno ljudi iz cijelog svijeta živi na Santoriniju i preko cijele godine. Amerikanci, Australci, Talijani, Francuzi, Nijemci, Englezi, Šveđani, Egipčani, čak i jedna osoba iz Južnoafričke Republike, te mnogi drugi. Jedan od mojih tadašnjih najboljih prijatelja, Austrijanac, oženjen Amerikankom, 33 godine star, ljeti radi kao vodič, a zimi prevodi, piše, čita knjige, peca, šeta sa ženom pored mora, jednostavno rečeno – uživa u svim blagodatima života i prirode. Stres, žurba na posao, vožnja u tramvajima, prometni kaos, te mnoge druge stvari iz naše svakodnevnice, za njega su samo daleki svijet, koji ga niti najmanje ne zanima, i s kojim nema ništa zajedničko. Čak iako odlazi u Austriju svaku drugu zimu, odlazi nerado.

Uskoro je došao i kraj sezone. Nakon par mjeseci provedenih u smiraju i dobrom provodu morao sam donijeti odluku – ostati dolje ili se vratiti u stvarnost. Mozak mi je fermentirao dok sam odlučio.
Dok smo išli prema zračnoj luci, glavom su mi se rojile misli o ljepoti otoka i osjećaju mira koji pruža. Nadolazile su mi slike svih znamenitosti i lijepih mjesta na otoku: Kamari – najrazvijenije turističko mjesto na otoku, prekrasna Thira – glavni grad, Messa Vuno – najviše brdo na otoku odakle se pruža fantastičan pogled na cijeli otok, Megalo Vuno – mjesto kakvog nema ni u Hollywoodskim filmovima, Akrotiri – jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u cijeloj grčkoj, Oia – mjesto koje je od Svjetske turističke organizacije izabrano 1989.g. kao najljepše mjesto na cijelom svijetu, prelijepe plaže – uglavnom crne ali tu si i bijela i crvena, nekoliko savršenih mjesta sa predivnim pogledom na Calderu, luka Amoudi, polunaseljeno selo Vothonas koje se nalazi u klancu – sa rupama izbušenim u brdu koje su im služile kao kuće, i svi ostali fantastični dijelovi otoka. Prosto nevjerojatno, tako mali otok, a ima toliko lijepih i karakterističnih mjesta, a uz to je još i nevjerojatno romantičan.

Nisam ubio Minotaura, a osjećaj mira i harmonije, koji se osim na Santoriniji, događa još  samo u snovima još ću dugo pamtiti i nositi u sebi. Dio mene je ostao na otoku kada je naša moderna Arijadnina nit, naš avion, hvatao zalet i digao se visoko prema nebu. Pogled odozgo bio je jednako veličanstven, kao i boravak na otoku. Dok se otok smanjivao i gubio u daljini, ja sam se vraćao u svoj život, u stvarnost.