Što bi nam bilo bolje? Kako će nam putovanje bolje proteći – kada smo sa našim zemljacima ili kada smo sami u nepoznatom?
Na ovo ne postoji univerzalan odgovor. Različiti tipovi ljudi imaju različite potrebe.
Grupna putovanja bi u principu mogli podijeliti na dvije vrste: tura i organizirani odmor.
Kod tura je karakteristično da je program sadržajan, puno se hoda, obilazi, vozi,.... Ukratko, vidi se ono što je najvažnije. Sa grupom je naravno i vodić koji daje puno informacija o destinaciji (gržava, grad, otok,.... o običajima, lokalcima, načinu života, povijesti i svemu drugom). Veličina grupe je obično cca. 20 – 50 osoba (za raspisane programe). Tu se puno vremena provodi sa cijelom grupom, po cijele dane se obilazi okolo, unutar grupe se sklope poznanstva, prijateljstva, razmjenjuju iskustva, organiziraju se noćni provodi,.... i na povratku se razmjenjuju telefoni, fotografije,.... Iako je program dosta sadržajan, obično se ostavi slobodno vrijeme za individualne programe. Npr. ako se ide u Rim na 4 dana, barem pola dana bude slobodno za individualne programe – shopping, šetnju po gradu, vlastito razgledanje znamenitosti koje su se najviše svidjele,..... U većini slučajeva se ljudi iz grupe između sebe podijele po manjim grupicama i onda zajedno obilaze okolo.
Kod organiziranih odmora je malo drugačije. Uzmimo za primjer charter let na Mediteran. Polazak je iz Zagreba, Ljubljane, Graza,.... Grupa putuje zajedno do svog odredišta, odnosno leti zrakoplovom, ali u zrakoplovu nema vodića. Na odredištu grupu čeka vodić, i prijevoz od zračne luke do hotela (i natrag) je organiziran. Još slijedi jedna zajednička stvar a to je info – cocktail gdje se dobiju sve važne informacije o samom destinaciji. Nakon toga su ljudi «slobodni». Svatko ide nekim svojim pravcem, i radi ono što želi. Naravno, uvijek postoji mogućnost «socijaliziranja» - nekog zajedničkog izleta, večere i sl., ali to je sve opcionalno, odnosno prema vlastitoj volji (za razliku od ture). Praktički ključne stvari su organizirane od strane agencije – prijevoz, hotel i vodić. Ali ako 
čovjek ne želi imati posla sa grupom tijekom cijelog boravka, može se u potpunosti izolirati. Grupu vidi na putovanju, na dolasku i u povratku. A ako pak zatreba usluge ili pomoć od vodića, vodić je tu na raspolaganju. Tako putnici imaju neku sigurnost u stranoj zemlji, odnosno osobu koja im može asistirati u slučaju nepredviđenih događaja..
Što se individualnih putovanja tiče, tu je stvar malo drugačija. Čovjek je prepušten sam sebi, svom snalaženju, znanju stranog jezika, obilazak ovisi isključivo o nama samima,.... Ovakvo putovanje se može detaljno isplanirati ili u potpunosti improvizirati. Prije planiranja se obično skupljaju različite informacije – od općih i generalnih, do praktičnih i korisnih. Nakon što se prostudiraju atrakcije, način gradskog prijevoza, i sl. može se napraviti plan obilaska za svaki dan boravka, plan izleta itd. Druga varijanta je da se sve puno manje analzira, da se periferno pripremi, odnosno da se sve jednostavno improvizira. Hoda se od jutra do mraka, bez posebnog plana, slijedi se svoj instinkt. Šalabahteri su naravno pri ruci, pa se tijekom pauze ili prije spavanja može pročitati više o znamenitostima koje su taj dan posjećene. Kod ovakvih putovanja ljudi često rezerviraju prijevoz (obično zrakoplov), a ako hotel ne rezerviraju unaprijed, onda se snalaze na licu mjesta. U ovisnosti od trajanja putovanja, vremena dolaska (npr. kasno na večer), sezonalnosti, te da li će putovanje biti u jednom ili više odredišta, ponekad nije loše rezervirati i hotel unaprijed, barem za prvu ruku. Manje se vremena izgubi tražeći naokolo.
Pojedinci kažu da se destinacija ne može u potpunosti doživjeti ako se putuje sa grupom. Kada čovjek obilazi cijeli grad isključivo pješice (ili koristeći koliko je potrebno gradski prijevoz), posmatra detalje, upija sve oko sebe, razgovara sa lokalcima, raspituje se i dobiva puno informacija, uspoređuje sa drugim destinacijama (ako se uopće može),.... provodi po cijele dane na ulicama,.... to je onda doživaljaj u potpunosti.... Kod grupnih putovanja previše stvari odvlači pozornost (npr. što su pojedinci iz grupe kupili od suvenira ili poklona, kome su poslali razglednice, tko uvijek kasni kada treba krenuti dalje,....).
Ali je tu prednost vodić – razgled je organiziran, ne treba puno čitati – vodić priča, eventualno može nešto prevesti ili se raspitati za nas,.... Sve je jednostavnije, sigurnije i ležernije.
Svatko ima svoje potrebe i svoje mišljenje,.... i najbolje je u skladu s tim donijeti odluku o načinu putovanja. To je ipak odmor, osvježenje i promjena ustaljenog životnog ritma i okoline.
Kada po većini europskih gradova hodate ili vozite bez mape (jer ih jako dobro poznaje), kada slušate lokalne radio postaje i razumijete 
spikera što govori, kada dobro poznajete lokalne običaje i mentalitet, i tako putujete dalje..... svijet onda ima jednu sasvim drugu dimenziju.