Čemu su me naučila putovanja u životu? Zašto vrijedi putovati?

Bio sam na tri kontinenata (odnosno na četiri uključujući Europu), u 27 država ovoga svijeta (od ukpuno 236*), kupao se u 11, od ukupno 104 mora i oceana. 
Letio sam zrakoplovom. Letio sam Boeingom 747 (jumbo-jet, mrcina na kat), ali sam letio  i malim ultra-light dvosjedom iznad plaže. Vozio sam auto 220 na sat, ali sam i planinario. Bio sam u pustinji, u Sahari, jahao deve. Jedrio sam na otvorenom moru i skijao na Olimpijskim planinama. Boravio na brodu. Bio sam u rudniku soli, pored Krakowa, nekoliko kilometara ispod zemljine površine. Bio sam na mjestu gdje je prema legendi bila Atlantida (ali još nije dokazano), ali i u Auschwitzu. Vidio ostatke Rimskog carstva (i istočnog i zapadnog). Obišao sam sve europske „red light districte“.

Vidio sam jako puno poznatih građevina u velikim gradovima –  ljudskih tvorevina iz prošlosti i današnjice – Burj al Arab, Eiffelov toranj, Big Ben, Versailles, Colloseum, Duomo u Milanu, Genovi, Firenci, Olimpijski stadion u Barci, vatikanske muzeje, muzej Prado, Atomium, Filmsku palaču u Cannesu, Knossos,... ali vidio sam i čuda prirode (prava mala remek-djela prirode) – Maldive, vulkanski otok Santorini, Kubu, Guadeloupe i Martinique (erupcija 1902. – vulkan je otrovnim plinovima pobio 30.000 ljudi), Reinfall u Švicarskoj, fatamorganu u Sahari, Crveno more, Picco del Teide, Luxembourg,... Prošao sam kroz drugi najduži tunel na svijetu – tunel Gotthard (17 km) i kroz Mont Blanc.

Vidio sam što je Castro (Kuba) uradio svom narodu, ali i što je Mohamed Bin Rašid al Makhtoum (Dubai) napravio i priuštio svome narodu. Bio sam u Bosni, nakon ovog rata, ali i u „Švici“ koja nije ratovala od 1848. godine.
Upoznao sam interesantne ljude širom svijeta, različite običaje, različite kulture, različite religije, tradicije, jezike, bio svjedok nevjerojatnim ljudskim sudbinama,...

Ostao fasciniran na kako kratkoj udaljenosti može biti toliko puno različitosti. 
Pogledajmo npr. u krug od 400 km od Zagreba. Što vidimo? Veneciju, Beč, Budimpeštu, Beograd, Sarajevo, Split,... Gdje je granica u ljudima? U jeziku? U nacionalnosti? U običajima? Što ljudi u tim gradovima imaju međusobno zajedničko? Da li je različitost (jezik, običaji, navike, ponašanje,...) zaista tako loša? Ili mi ne vidimo? Ili ne želimo vidjeti?

Vidio sam da svugdje ima jako malo zaista sretnih ljudi, bez obzira na imovinsko stanje. Neki turisti dolaze razočarani s Kube, jer su očekivali više luksuza i glamoura??!! Neki se ipak vraćaju sretniji, cijeneći više ono što imaju doma. A treći se osjećaju „iznad“ Kubanaca, jer imaju više,...

Što čovjek može naučiti putujući? Koliko zrelosti i tolerancije stječe, koliko se udaljava od svoje sredine iz koje potječe ili u kojoj živi?

Što sam ja naučio putujući i od svega što sam vidio po svijetu? Kako je sve to utjecalo na mene? Koliko je to daleko od svakodnevice, gradske vreve i gužve po tramvajima u špici, tračeva i ogovaranja, potpuno bespotrebnih uredskih svađa, ritma našeg života (čitaj robovanja),...

- Naučio sam da je čovjek individua. S 15 ljudi „po na osob“ mogu funkcionirati. Svi na jednom mjestu – čak ne idu zajedno. Kaos, svađa, prepirke...
- Naučio sam da čovjek nije pobijedio prirodu, ako baci limenku Coca-cole na plaži na Maldivima.
- Naučio sam da je slušati sebe jedini ispravan put u životu. I jedino istinsko mjerilo uspjeha je živjeti život na svoj način (ma što drugi govorili da je dobro za vas).
- Naučio sam da cijeli svijet može biti moj, bez obzira na materijalno bogatstvo.
- Naučio sam da su samo dva istinska pokretača čovjeka – bol i ljubav. Kroz bol učimo, kroz ljubav sazrijevamo.
- Naučio sam da kao što glavni europski gradovi više nalikuju jedan na drugog nego na ostatak države u kojoj se nalaze, tako i ljudi – od normalnih do onih s kartonskim kutijama na glavama, s prorezima za oči, bez obzira na nacionalnost, spol, vjersku pripadnost,... sliče jedni drugima.
- Naučio sam da su ljudi kao rijeke – a rijeke su negdje toplije, negdje hladnije, negdje su struje jače, negdje mirnije, dok su ponegdje i vodopadi, negdje su krivudavije, negdje ravnije... Tako je i s ljudima. Isti čovjek može imati nekoliko različitih „sastojaka“ u sebi. Stvari se razvijaju u čovjeku, ovisno od okoline, iskustva, društva, odgoja, ali u najvećoj mjeri ovisno od samog čovjeka, bez obzira na gene. Trenuci čine život. Ovisno u kojem trenutku dotaknemo nečiji život, to ne mora nužno biti nečiji karakter, nego jednostavno - trenutak.
- Naučio sam da trebaš vjerovati. To je najviše što možeš posjedovati.
- Naučio sam poštivati različitost – ako je drugačije, ne znači da je loše i da ne valja.
- Naučio sam da su individualci ljudi koji su drugačiji od mase. To su ljudi koji ne idu utabanim stazama, nego utiru sebi i drugima put. Obično su ispred vremena u kojem žive. Rijetki su i nije im nimalo lako. Masa ih obično osuđuje, samo zato što ih ne razumije. Osobno ih jako poštujem. 
- Naučio sam da je svrha života ljubav. Koliko god bolno bilo.

Ovdje bih, za sada, stao.

Dragi Puturisti, zanimaju me vaša iskustva, vaše lekcije, pa ćemo ovu temu nastaviti na forumu. Pišite zašto volite putovati, koje osjećaje u vama bude putovanja, što ste naučili i ponijeli doma sa svojih putovanja... pišite...

* - podatak iz 2007. godine.