Vi ste ovdje: Početna :: Destinacije :: Azija :: Turska :: Istanbul :: Putopisi :: Istanbul - duh grada
Istanbul

Istanbul - duh grada

Istanbul - duh grada

Kakav sad snijeg pobogu? Nikad nisam ovako zamišljao svoje dugo očekivano slijetanje na istanbulski aerodrom. Ali ipak, ovdje je. Dvadesetak centimetara. I još pada.Kasnije sam tek čuo da sam svoj petodnevni boravak slučajno isplanirao na najhladniji dan u Istanbulu u posljednjih 35 godina. 

Srećom nisam dozvolio da mi to upropasti razgledavanje grada. Uostalom, sumnjam i da bi me u tome spriječilo i da sjekire padaju s neba. Jer čim u starom gradu izađeš na stanici metroa, pogled oko sebe te odmah baci s nogu. Toliko nevjerojatnih građevina na tako malo prostora. Toliko grandioznih džamija pored kojih se osjećaš kao mrav.

Nekoliko ljepotica samo u starom gradu ima tu nesreću da za njih nitko ne zna, bez obzira kako su nevjerojatno lijepe i velike. Jer sve u u sjeni Njih. Plave džamije i Aje Sofije, koje ne prestaju fascinirati rijeke turista s neskrivenim sjajem u očima. Na njihovu žalost, ne znaju svi da se tek pedesetak metara od Aje Sofije, u koju je većina fotoaparata usmjerena, skriva neugledni i jedva primjetan ulaz u atrakciju s najmističnijom atmosferom. Kad zakoračiš pod zemlju u Baziliku Cisterna, akustika podzemlja, nepregledni kameni stupovi i mistično crveno svijetlo uvlače u svijet toliko različit od silne živosti i strke koja se odvija negdje iznad.

cisterna medusa istanbul.jpg

A živost i duh grada ništa ne predstavlja toliko kao dva bazaara. Egipatski s nepreglednim vrećama začina, čajeva i nevjerojatnih slastica, u čijim bi se okusima, mirisima i šarenim bojama mogli utopiti. Grand bazaar kod kojeg se nećete nimalo žaliti što ste se opet uspjeli izgubiti u nepreglednim živopisnim labirintima. U toj se košnici odvija tako živa i interaktivna trgovina, pred kojom se i najveći trgovački centri u gradu mogu samo sakriti. I svaka čast svim grandioznim građevinama koje obaraju s nogu, ali duh grada je ono što Istanbul čini tako posebnim. Toliko ti se toga dogodi dok prođeš samo stotinjak metara dugu uličicu, da se na kraju dana pitaš- koliko sam već ovdje? Dan ili tjedan?

Istanbul, unatoč svim epitetima kojima ga opisujem, ipak ne preporučam svakome. Moj vam je savjet- ako nemate živaca za to da će vas na svakom koraku netko nagovarati da kupite baš taj rahat lokum jedinstveno napravljen, ako bi vam se na vrh glave popeli konobari koji istrčavaju iz restorana ako u prolazu samo ovlaš bacite oko na jelovnik ili kroz prozor, tada Istanbul nije za vas. Jer nećete doživjeti ono najutentičnije što ga čini toliko jedinstvenim. Čak i ako su vam Aja Sofija, Plava Džamija ili Topkapi palača, na kraju putovanja, neke od najljepših građevina koje ste ikad vidjeli. 

Što se mene tiče,  bilo bi jako lijepo vratiti se, a to svakako jednog dana i namjeravam. Jer baš me zanima koji bi argument trozubi trgovac ovaj put smislio da me nagovori kako baš meni treba taj klofer za tepih sa srebrnom drškom.  Baš ga samo danas praktički poklanja u pola cijene.


Autor: Dario Todorović