Vi ste ovdje: Početna :: Destinacije :: Sjeverna Amerika :: S. A. D. :: Miami :: Putopisi :: Lamborgini brzine života
Miami

Lamborgini brzine života

Lamborgini brzine života

17.5.2007. .....jutro.....budilica. Nakon što je mozak shvatio da danas ne moramo na posao počelo je lagodno i uzbudljivo škakiljanje u trbuhu, stanje poznato kao "putna groznica". Naime, moja ženica i ja napokon počinjemo s konzumacijom svadbenog poklona - 3-tjedno putovanje u Ameriku. Nakon otprilike 6 mjeseci planiranja, traženja best buy hotela i avio karata, izrade itinerera i 10 mjeseci nakon svadbe mi smo napokon SPREMNI. Pobjednička ruta glasi: 5 dana New Yorka (uz jednodnevni posjet rodbini u Philadelphi-i), 3 dana Las Vegasa (uz posjet Grand Canyon-u), 8 dnevno krstarenje po istočnim Karibima (Ft. Lauderdale, San Juan, Puerto Rico, St. Thomas, USVI; Antigua; Tortola,  Nassau, Bahamas), 3 dana Key Westa i 3 dana Miamia.  Koferi su već složeni u dnevnom boravku, po već dobro znanoj logici ŽENSKI – skuplji, ljepši i pun krpica, cipela i accesoirea za sve vremenske prilike, godišnja doba, građanske ratove itd., i MUŠKI – robustan, ružan, jeftin i pun raznorazne elektronike i gadgeta (kamera, fotić, gps, punjač baterija, itd ....i sva sila kablova i ostalog što uz to ide), i naravno dvije tri majice i par traperica.
Let od Zagreba do Pariza je prošao relativno brzo, ali uz gorak okus u ustima nakon skulpture koju su nam ponudili za jelo i za koju su uporno tvrdili da se zove piletina u umaku. Let iz Pariza za New York morali smo čekati nekoliko sati tako da smo odlučili sjesti kraj izlaza broj 17 koji je uredno pisao na našim kartama i strpljivo ubijati dosadu dok ne najave ukrcaj za New York – kakva velika pogreška. 25 minuta prije ukrcaja odlučih provjeriti zašto rulja koja se tiska oko našeg izlaza uredno nosi kaubojke i na čudnom naglasaku često spominju riječ Huston kada je ovo let za New York. Neljubazni lik u airfranceovom kompletiću jedva je dočekao da vidi moj izraz lica nakon što mi je rekao da je naš let za New York prebačen na izlaz broj 66 koji je "samo" 20 minutaNY r.jpg vožnje busom. Šprint koji smo tada izveli zasijenio bi mnoge profesionalne trkače, a ja sam sa svojim predimenzioniranim ruksakom na leđima izgledao kao puž na dopingu. Nakon frustrirajuće stani - kreni vožnje u prastarom aerodromskom autobusu i s još starijim vozačem ipak smo slavodobitno stigli do izlaza broj 66, ali umjesto kratkog šprinta do aviona usporena gospođa iz osiguranja nas je zaustavila i rekla da lagano izvadimo stvar po stvar iz naše ručne prtljage i sve posložimo na stol ispred nje. Naime već smo prošli 2563 aerodromske kontrole i prepipavanja ali jos uvijek je postojala mala mogućnost da sam od vrećice čipsa i prazne ambalaže coca-cole uspio složiti oružje kojim ću oteti avion. U tom nepotrebnom pretresu ispala nam je video kamera i kako će se kasnije ispostaviti zauvijek nas napustila. U avionu naravno od tri sjedala u našem redu sjedalo do prolaza je zauzela bakica za koju sam tek nakon dugog i strpljivog promatranja uspio zaključiti da je živa, tako da samo možete zamisliti kako je izgledao svaki naš pokušaj da protegnemo noge ili odemo do wc-a.
I napokon, nakon 9 sati leta, 3 pokušaja spavanja i obilje bljutave avionske hA1Tramonto-su-NYrr.jpgrane stigli smo u New York. Taksist (stereotipni Indijac – koji nas obasipa milozvučnim tonovima svatovskog benda iz svog rodnog sela) odlucio je ići prečicom kroz kvartove kojih zasigurno nema u turističkim vodičima za naivne europske turiste. Ja, ushićen jer napokon mogu u živo vidjeti sve ofucane kvartove iz Alana Forda, a moja žena u smrtnom strahu grčevito stišće novčanik i putovnicu i tu i tamo uplašeno proviruje kroz zatvoreni prozor žutog taksija.
Napokon hotel (zaista, zaista cool hotel Hudson) ....i wc ....pokušavam se riješiti svih avionskih delicija (što je jako sličilo na obred egzorcizma), i naravno prekasno shvaćam da wc četka nije na popisu američkih civilizacijskih dostignuća (jednostavno je nema niti u jednom američkom hotelu). Sljedećih 5 dana živjeli smo 100 na sat ( ustalom kao i cijeli New York), predstave na Broadwayu, kip slobode, Empire State Building, izložbe, shoping....itd..itd. Sve u svemu falilo nam je jos samo nekih 55 dana da sve vidimo. Ugodno iznenađenje je bio jednodnevni posjet Philadelphiji. Grad iznimne povijesne vrijednosti, prekrasnih uličnih grafita (zaista su umjetnost u svakom pogledu) i naravno nezobilazni spomenik imaginarnom Rocky Balboai uz trčanje legendarnim stepenicama (ovim putem zahvaljujemo rodbini na poklonjenoj video kameri).

Umorni, ali zadovoljni, nakon 5 dana napuštamo New York i letimo za Las Vegas. Već od izlaska iz aviona pa sve do izlaza sa aerodroma poslagano je nekoliko tisuća poker aparata tako da je i sljepcima jasno da su sletjeli u Las Vegas. Zbog našeg limitiranog hrvatskog budgeta odsjeli smo u starom krilu hotela Tropicana, ali smo već sljedeći dan, pomoću poznate hrvatske sn19-Venezia-in-Las-Vegas r.jpgalažljivosti, uspjeli isposlovati sobu u novom djelu hotela s nevjerojatnim pogledom na Las Vegas boulevard, naravno bez nadoplate. Ako je New York Audi TT onda je Las Vegas Lamborgini brzine života. Zaista, ljudi u Las Vegasu ne nose satove jer intenzitet zabave, kockanja i provoda je isti svih 24 sata na dan. Toliko dobrih klubova, diskoteka, hotela i atrakcija nema niti na jednom mjestu na planeti. Kada tome dodamo posjet Grand Canyonu (zaista je grand), Howerovoj brani i fascinantnom skaywalku (gdje mi se supruga riješila fobije od visina, a ja sam je dobio) i  250$ koje smo digli u poznatom casinu Bellagio slobodno možemo reći Viva Las Vegas.
Nakon 3 dana napuštamo Las Vegas i krećemo prema Ft. Lauderdaleu, velikoj luci blizu Miamia gdje ćemo se ukrcati na "grad na vodi" – jedan od najvecih cruisera iz Carnivalove flote, velebni „Liberty“. Ovo nam je naime već drugo krstarenje po Karibima ( prvo je bilo 2005. – Miami, Grand Cayman, Cayman Islands, Roatan Island, Honduras; Belize, Mexico) tako da već dobro znamo sve procedure ukrcaja na veliki brod, a koje znaju trajati i po nekoliko sati. Ovaj puta nas je čekalo 8 dana istočnih Leo putopis Bahamas.jpgKariba uz vrhunsku uslugu i meditativno opuštanje na samom brodu. Trajalo bi jako dugo dok bih nabrojao sve prednosti putovanja takvim brodom, ali probati ću biti kratak. Zamislite najljepši hotel sa 5 zvjezdica,  u kojemu imate kino dvorane, shopping centre, bazene, jacuzije, 5 velikih  restorana, košarkaško igralište, joging stazu, fitnes centre, bezbroj malih restorana, klubova i kafića, 24 satni room service, spremanje sobe 3 puta na dan, casino.....itd..itd.. Taj hotel vas svako jutro doveze u drugu egzotičnu državu u kojoj provedete cijeli dan i sve nabrojano je uključenu u cijenu krstarenja koja je uglavnom niža od 100$ na dan. Destinacije koje smo tom prilikom posjetili (San Juan, Puerto Rico, St. Thomas, USVI, Antigua, Tortola,  Nassau, Bahamas) ukratko mogu opisati kao egzotični raj s dragim,veselim, ali siromašnim ljudima na čijim licima se vidi radost unatoč stoljetnom izrabljivanju od strane raznih "moralnih" velesila. Danas nemaju izbora i pokusavaju zaraditi od turizma.
Nakon povratka s krstarenja "rentali" smo auto u Miamiu i zaputili se na najužniju točku kontinentalne amerike – legendarni Key West. Živopisno mjesto poznato po Ernestu Hemingwayu, povijesnoj arhitekturi, zalascima sunca i dobrom provodu. Odsjeli smo u budget hotelu Key lime in (sve živo i neživo u nazivu ima key lime – limeta po kojoj su poznati) koji nas je iznenadio uslugom i prostranim sobama (toplo preporučamo). Iako sam imao osjećaj da smo jedini heteroseksualni par u cijelom Key Westu moram priznati da je sveukupni dojam 100% pozitivan ( ...ne HIV pozitivan, nego stvarno pozitivan).
I napokon, zadnja 3 dana našeg putovanja provodiMiami2 rr.jpgmo u Miamiu (također destinacija koju smo već posjetili 2005) - grad u koji smo se zaljubili na prvi pogled. Ovaj puta odsjedamo u legendarnom Clay hotelu u španjolskoj četvrti (možete ga vidjeti u filmu "Specijalist" sa Silvesterom Staloneom ili u starim serijama Miami Vicea sa Don Jonsonom ...). Dane smo provodili lunjajući gradom na iznajmljenom scooteru (za razliku od prvog puta kada smo cijeli grad obišli na biciklima), a noći u poznatom latino clubu Mangos na Miami Beachu.
Kada sve zbrojimo – super smo se proveli i bogatiji smo za još nekoliko egzotičnih žigova u našim putovnicama (a vjerujte nam na riječ imamo ih podosta skupljenih u zadnjih devet godina). Kofere nismo još niti raspakirali, a već visimo na internetu u potrazi za novim destinacijama.


Autor: N.N.