Vi ste ovdje: Početna :: Destinacije :: Europa :: Češka Republika :: Prag :: Putopisi :: Moje putovanje u Prag – Zlatni grad
Prag

Moje putovanje u Prag – Zlatni grad

Moje putovanje u Prag – Zlatni grad

„Zlatni grad“, „Grad s tisuću tornjeva“, „Kruna svijeta“, „Grad zlatnih krovova“ ili jednom rječju - Prag. Jedinstven, kulturno bogat i predivan, postao je legenda i ostat će u srcu i lijepom sjećanju mnogima, a ne samo meni. Meni osobno Prag je najljepši i najdraži europski grad.

U Pragu sam prvi put bila prije skoro 20 godina. Točnije, u kolovozu 1990. Iz Zagreba sam u Prag išla preko turističke agencije i to s bakom i grupom zagrebačkih turista. Putovali smo nekim starim poluraspadnutim češkim autobusom koji za divno čudo nije crko putem, iako smo to svi očekivali, a bili smo smješteni u tipično socijalističkom hotelu nadomak Václavskih námesti i imali smo bonove za doručak, ručak i večeru ali i besplatne karnete za vožnju svim oblicima javnog gradskog prijevoza. To je bilo doba Jugoslavije i Čehoslovačke. Tada su se duh komunizma i socijalizma osjećali na svakom koraku, a demokracija i kapitalizam predstavljali su utopiju  (kako kod njih tako i kod nas). Tada su se Česi silno željeli osloboditi ruske čizme koja ih je gazila, pa su između ostalog zbijali šale i pričali viceve na račun Rusa i ruskih vojnika. Još se i danas sjećam nekih od tih viceva koje nam je ispričao vodič.
 
Obilazeći grad punih 10 dana zajedno s grupom, s bakom ili lunjajući potpuno sama gradom i vozeći se podzemnom željeznicom s kraja na kraj grada (što je za mene, tada petnaestogodišnjakinju, predstavljalo egzotiku), Prag sam upoznala kao svoj džep. Znala sam svaku ulicu, svaki trg, svaki dućan i radnju. Sjećam se kao da je bilo jučer, tada su svjetskim i zagrebačkim radio valovima žarili i palili Vanilla Ice i Technotronic, a hit na top listama bio je „Infinity“, i baš mi je taj instrumental odnekud dopro do ušiju na glavnom trgu Václavskim námestima i to je bilo najeuropskije što se tada u Pragu moglo čuti ili vidjeti.
 
Tada je Prag potpuno drugačije izgledao nego danas. Nakon nekoliko godina vratila sam se u Prag. 1993. g. išla sam na vlastiti maturalac, a 1997. sam se kao „slijepi putnik“ prikrpala burazu pa s njegovim razredom ponovno otišla u Prag na maturalac - kakti da popunim prazno mjesto u busu. Zatim me evo ponovno u Pragu u Novom mileniju - 2000., pa 2006.
Tijekom tog vremena Prag se mijenjao, postepeno, a zapravo naglo.
 
Moderni automobili novijeg datuma, pregazili su s vremenom trabante, škode i lade, moderni dućani različitih svjetskih marki zamijenili su nekadašnje socijalističke prodavaonice, a moderni pubovi, kafići i restorani - male i neugledne ali tradicionalne pivnice. U poslijednjih 10-15 godina Prag je potpuno izmijenio svoje lice. Svaki idući put kad bih došla, tražila bih neke stvari koje su se nekoć nalazile na nekom mjestu, a sad ih više nema. Žalila sam za brojnim stvarima koje su se promijenile. Očigledno nisam bila spremna na mijenjanje grada. Niti danas nisam spremna, niti ću to ikada biti. Zapravo, moram priznati da mi je užasno žao što se Prag promijenio, poeuropskio i time izgubio ono autohtono što je imao. I dan danas žalim za starim autohtonim pivnicama u kojima je moja baka, (kao jedina ženska osoba među muškarcima) direktno za šankom crnim pivom gasila ljetnu žegu.
 
Turisti
Današnji turisti nažalost ne mogu doživjeti pravu atmosferu Praga i praških pivnica.  „Flek“ nije ni izbliza primjer autohtone praške pivnice. Atmosfera nije ni približno takva. Kako može u srcu Praga biti tipična praška pivnica ona u kojoj osim konobara nema niti jednog drugog čeha? Niti jedan čeh u nju ne zalazi. Gosti su isključivo stranci - i to turisti. 
Unatoč svemu, mogu reći da je kroz sve te godine Prag predstavljao omiljenu destinaciju turistima iz Europe i cijelog svijeta ali i često odredište maturalnih putovanja. Danas ovaj grad privlači brojne turiste jednakom snagom kao i nekoć, čineći svaki posjet jedinstvenim i nezaboravnim.
Većina turista u Prag dolazi zbog njegovih povijesnih i kulturnih ljepota ostajući bez daha ne samo od njihove ljepote već i od napora da ih sve obiđu u rekordno kratkom roku.
Pročelja zgrada u centru Praga jako podsjećaju na zgrade u centru Zagreba, samo što nam zastave govore da smo u Češkoj Republici, u Europskoj Uniji. U Pragu je lako biti turist jer u svakoj gradskoj četvrti, u svakoj ulici i svakom kutku ima nešto zanimljivo i lijepo za pogledati.

Prijevoz je jednostavan i jeftin, bilo nadzemni ili podzemni. Kud god krenuli nećete pogriješiti - već ćete nešto otkriti.

Obavezno se moraju vidjeti Staroměstské námesti, Karlov most i Hradčany, a ovisno o raspoloživom vremenu i volji: Barutni toranj, Betlémské námesti, Karlovo námesti,  Židovska četvrt sa sinagogama i grobljem, Clementinum,  Mala Strana, Nacionalna knjižnica, Narodni muzej, crkve Teyn i sv. Nikola, Narodno i Staleško kazalište, Petrinov toranj i td.
 
Razgledavanje grada
Razgledavanje grada najčešće počinje od Narodnog muzeja na Václavskim námestima ili Trgu Sv. Vaslava. Ovo je najduži trg u Pragu. Dug je čak 1 km, pa noge zabole od hodanja samo u jednom smjeru. Duž njega se nalaze najljepši i najskuplji hoteli u Pragu ali i brojni stanovi i apartmani namijenjeni iznajmljivanju turistima.
Nešto manji ali jednako važan praški trg jesu Staroměstské námesti ili  Stari gradski trg. Na ovom su se trgu zbivali mnogi povijesni događaji od izbora kraljeva, kraljevskih vjenčanja do tragičnih smaknuća. Fasade zgrada ove povijesne jezgre Praga ukrašene su različitim ornamentima koji će uspješno privući svačije oko. Na pročelju stare Gradske vijećnice na Staroměstskom trgu nalazi se astronomski sat iz 15. st. - Orloj. On mjeri sve: vrijeme, dane, mjesečeve mjene, horoskop... Njegov gornji dio pokazuje točno vrijeme i položaj Sunca i Mjeseca, a donji dio prikazuje blagdane, horoskopske znakove i radove na polju ovisno o mjesecu u godini. Na svaki puni sat Orloj veselo zvoni i kroz dva prozora koja se samo za tu prigodu otvaraju, prolazi procesija figurica dvanaestorice apostola. A tada se miču i kipovi na rubu sata kao npr. Smrt, Narcis ili Škrtac. Ovdje je živo usred bijela dana kao i kasno uvečer. Oko same vijećnice nalaze se restorani s vjerojatno najskupljim cijenama u gradu. Ali vrijedi sjesti na neku od njihovih terasa jer ma kako hladno vrijeme bilo, grijat će vas vanjske grijalice, a ugođaj je svjetski - pogotovo kad saznate da su tu ugošćene i mnoge svjetske estradne zvijezde kao npr. David Bowie ili Tom Cruise.
 
Karlov most glavno je obilježje Praga. Izgrađen je davne 1357. g. na način da su se kamene kocke međusobno lijepile jajima. Čak 400 godina ovaj je most bio jedina veza između dviju obala Vltave i ujedno dviju povijesnih gradskih četvrti Starog Grada i Male Strane. Upečatljiv je po svoja dva gotička tornja na svakom njegovom kraju (koja predstavljaju ulaz tj. izlaz) i po brojnim statuama duž njega.
Prema legendi,s Karlovog mosta u rijeku Vltavu bačen je svećenikJanez Nepomuk pa mu je u spomen podignut spomenik. Obzirom da je on bio ispovjednik kralja i kraljice, jednom ga je prilikom kralj pitao je li ga kraljica prevarila, a svećenik mu nije želio reći jer je to tajna ispovijedi, pa ga je kralj dao pogubiti bacanjem s mosta. Kažu da ako stavite ruku na lik ovog sveca i zaželite želju, ta će vam se želja ispuniti i opet ćete se vratiti u Prag. Praznovjerje ili ne, ja se svako toliko iznova vraćam u Prag i iznova stavljam ruku na lik svećenika koji je toliko izlizan od želja da je sjajno zlatne boje. E pa, pozlatile se i vama riječi i vratili se opet u Prag!
Na Karlovu mostu uvijek se nešto događa. Prodaju se različite slike i suveniri, izrađuju se karikature i portreti te izrezuju profili prolaznika, dok se za odličnu glazbu i zabavu brinu ulični svirači. Osim uobičajenih instrumenata ima tu i neobičnih - stari ribež za pranje veša kakav su koristile prabake, naprstnjak za šivanje, mješalice za tući jaja... A jeste li već čuli kako se svira  gudalom po ručnoj pili za rezanje drva?
 
Lijevom obalom Vltave dominira dvorac Hradčany. Za njega  kažu da je najveći dvorac na svijetuu kojem se stanuje. Naime, i dan danas u njemu stanuje predsjednik Češke Republike, a čuva ga atraktivna straža. Smjena straže uvijek je zanimljiva svim turistima bez obzira na dob. S koje god strane svijeta došli, svi se žele slikati sa stražarima, a posebno veselje nestašnima čini pratiti vojnike u stopu, stupajući na isti način kao i oni.
Hradčanima dominira gotička katedrala sv. Vita,najveća crkva u Pragu, čiju je ljepotu u donekle skučenom prostoru teško sagledati u punom sjaju.
 
Malo dalje, u Zlatnoj uličici sve su kućice male. Kao u bajci. Zapravo, djeci su po mjeri, no odrasli se moraju saginjati i paziti da ne udare glavom ili ne zaglave u skučenom prostoru. A ovdje su nekoć stvarno živjeli ljudi (zar su bili toliko manji rastom od današnjih generacija?). Priča se da su ovdje navodno pod nadzorom Rudolfa II. alkemičari pokušavali proizvesti umjetno zlato, no nekoć su tu živjeli gradski dvorski strijelci, a kasnije su se tu naselili siromašni ljudi. Najpoznatija u nizu ovih minijaturnih kućica je plava kuća Franza Kafke, poznatog pisca čija su djela nezaobilazna školska lektira mlađih generacija. Danas u ovim kućicama žive samo suveniri ponuđeni na prodaju turistima, a u zidinama duž uličice može se osjetiti uzbudljiv dah prošlosti. Tu se, naime, nalazi uzak i dugačak muzej u kojem je izloženo oružje, štitovi, oklopi (neki su scarry movie) i grbovi koji bude živopisne prizore iz doba vitezova i stvaraju uzbudljivu atmosferu.
Ulaznica se za taj muzejne naplaćuje posebno jer je to pokriveno ulaznicom za čitavu Zlatnu ulicu. Još jedna stvar zbog koje žalim za prošlim vremenima - nekoć se ulaznice za Zlatnu ulicu nisu naplaćivale. Koliko je Kafka zapravo bio vidovit kad je pisao Preobražaj? To se zapravo odnosilo na grad. Nešto što u tom gradskom preobražaju na svu sreću nije izumrlo ni izbrisano s lica zemlje jesu tipične tradicionalne češke rukotvorine.
 
Centar grada
U centru grada često se može vidjeti inteligentan spoj starih manufaktura i modernog dizajna. U brojnim se dućanima mogu kupiti ručno izrađene tradicionalne drvene igračke, keramika, lončići, tkanina pa čak i sapuni i šamponi, ali privlačnog, najmodernijeg dizajna. Marionete, lutke na koncima, tipičan su praški suvenir. Iako zapravo potiču iz Napulja, sudeći prema Pinokiju, u Pragu su se baš udomaćile. Na koncima tako, uz Pinokija, vise razne drvene životinje, djevojčice, kuhari, bakice, vještice ali i dobri vojnik Švejk, lik iz knjige Jaroslava Hašeka. Oplatky, čuveni češki slatkiši nečuvenog oblika obavezno se moraju kupiti u nekom od lokalnih prehrambenih dućana, supermarketa ili slastičarnica. Imaju oblik gramofonske ploče, okusom podsjećaju na hostiju, a između dva sloja mogu biti punjeni čokoladom, lješnjacima, vanilijom, kavom... A tu je i Becherovka, poznata češka rakija s pripadajućom čašicom.
 
Shopping
Što se shoppinga tiče, u Pragu se nalaze skoro svi svjetski lanci. Svi oni uselili su u prekrasne stare poslovne i privatne prostore i koncentrirani su po turističkom središtu grada, posebice na Václavskim námestima i ulici Na Příikopě. Najskuplji i najelitniji dućani nalaze se u Židovskoj četvrti, prelijepom kvartu punom modernih zgrada u „jugendstilu“ i širokih bulevara izgrađenih na mjestu nekadašnjeg židovskog geta. Od starih velikih robnih kuća koliko-toliko autentična ostala je još jedino Kotva, koja zbog mrvicu zabacitije lokacije (odmah pokraj Prašne brane tj. Barutnog tornja) već 15 godina uspješno odoljeva preobražaju u modernu robnu kuću zadržavajući tako dah socijalizma koji je ovu zemlju tako dugo karakterizirao. Autentična je ostala i linija porculanskog posuđa s mustrom lukovice ili poznatije Zwiebelmuster kao i klasičan rez Bohemia kristala.
 
Pivnice
Prag je i danas poznat po svojim pivnicama, iako sam već naglasila da to više nema nikakve veze s onim što je bilo prije petnaest-dvadeset godina. Najpoznatija pivnica u Pragu je „U Flekù“ ili „Kod Fleka“, a u njoj je osnovan nogometni klub Hajduk. Malo manje poznata je „U Kalicha“ ili „Kod vojnika Švejka“, čije zidove krase potpisi slavnih i poznatih osoba iz cijelog svijeta.

Miris hmelja i svjetlog ili tamnog piva izmiješanog s mirisom zelja, vratine, kobasica i knedlički osjeća se na svakom koraku.

Iako nema više ničeg tradicionalnog i autohtonog, može se uživati u modernom štihu brojnih restorana i barova u kojima se večer može provesti u ugodnom ambijentu i toploj atmosferi.

Letci koji se dijele na cestama pozivaju vas na brojne predstave, koncerte i događanja. Ako ste mlađe dobi ili barem mladi u srcu i duši, lud provod očekuje vas u praškim diskotekama. Ipak, u Pragu je najromantičnija večernja šetnja uz rijeku Vltavu s pogledom na Hradčane - stari grad i kraljevsku palaču. A možete i na romantičnu večeru i vožnju brodom po Vltavi uz pratnju voljene osobe i jata galebova.


Autor: Dragojević-Trcol Martina