Vi ste ovdje: Početna :: Destinacije :: Europa :: Grčka :: Santorini :: Putopisi :: Beskrajno plavetnilo
Santorini

Beskrajno plavetnilo

Beskrajno plavetnilo

Toliko opsjednuti Grčkom da smo ju posjetili dva puta u jednom ljetu? Da! U lipnju smo došli bez ikakve rezervacije hotela, ali nismo to htjeli ponoviti u špici sezone. Bio je početek kolovoza, gužve posvuda. Grci i Talijani idu na godišnji upravo u ovom periodu. Slijećemo na aerodrom u gluho doba noći, uz to i malo kasnimo. Prije polaska malo smo tražili po internetu, čitali što kažu putnici na forumu i odlučili smo rezervirati hotel u Perissi. Naša je ideja ispočetka bila Thira ili Imerovigli, ali smo čitajući forume shvatili da bi bili predaleko od plaže, a i smještaj bi bio puno skuplji te su ta dva razloga prevagnula da odlučimo za Perissu. Vlasnik našeg hotela,Michalis, čeka nas na aerodromu. Vozimo se oko 30 minuta, nisam niti mjerila vrijeme, i već smo u našem hotelu . Mislim da smo stvarnosretnici: soba ima klimu, frižider, a hotel je blizu blaže, u mirnoj ulici.

Namjeravali smo iznajmiti motore i u tri dana proći uzduž i poprijeko cijeli otok. Ali... kad smo vidjeli cijene (30 Eura na dan), ipak smo iznajmili auto (45 Eura po danu). Nas je četvero, dva mopeda bila bi skuplja od jednog auta! Dosta smo se dugo zadržali u Perissi tražeći moped (na kraju kako rekoh iznajmismo auto), tako da smo prvi dan laganini krenuli na Crvenu plažu. Putem do plaže nailazimo na iskopine iz Akrotirija, mogu slobodno reći da su iskopine u Akrotiriju grčki Pompeji; iskopine su posebne. Pogotovo ako se pomisli da je eksplozija vulkana na Santoriniju krivac za propast minojske kulture na Kreti...aaput jtr.jpg

Stižemo do Crvene plaže, bolje rečeno stižemo dosta daleko od plaže – cijelo parkiralište je prepuno auta i mopeda. Ipak izlazimo iz auta. Kad smo odozgo vidjeli koliko ima ljudi na plaži, nije nam ni palo na pamet potražiti svoje mjesto pod suncem. Okrenuli smo se i otišli... pravac Thira! Mislim da na Santoriniju treba više uživati u panoramskom pogledunego na plažama. To smo shvatili svi čim smo stigli u glavni grad, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 300 metara. Kuće su dijelom ukopane u vulkanske stijene, a s terasa se pruža jedinstven pogled naCalderu (krater vulkana koji je na Santoriniju pod vodom). Kuće su bijelo plave boje, zidovi bijeli, a prozori i vrata plavi. Takve su im icrkve: bijele s plavim kupolama.

Kako je otok stvarno malen, iz Thire smo za 15 – 20 minuta u bilo kojem selu. Zalazak sunca odlučili smo pogledati iz Pyrgosa, sela na otoku koje je smješteno na najvećoj nadmorskoj visini. U Pyrgosu smo i jako dobro večerali u taverni Kallisti. Već smo prije puta čitali da su taverne u Thiri puno skuplje, jer naplaćuju i pogled, a da su cijene s pogledom više uvjerili smo se i nako večere. Vratili smo se u Thiru, šetali uskim ulicama popločenim kamenim kockama, prošli smo i ulicom u kojoj su same zlatarne. Kad smo se umorili, sjeli smo na piće. Običan grčki frape (hladna kava) s pogledom na Calderu je 4,50 Eura. Nikom ne smije biti žao tih para; pogled je stvarno nezaboravan.

aa sant put ok 2.jpgBudui da smo u špici sezone, imamo suludo vrijeme ustajanja, u ranu zoru, kad noćne ptice tek idu na spavanje. Rana zora  jedini je dio dana kad nema gužve, nema ljudi. Htjeli bismo napraviti par dobrih fotografija, a sunce ujutro još nije tako jako i nitko nam ne ulijeće u kadar. U planu je obilazak selaImerovigli i Oia. Imerovigli se nalazi nešto sjevernije od glavnog grada Thire, a kad se gleda bilo s mora bilo s ceste, ne vidi se prijelaz između naselja Thira, Firostefani i Imerovigli koja se nadovezuju na Thiru. U selo Oia inače svi dolaze gledati zalazak sunca; uz toliko turista na otoku, mislim da zalazak sunca nipošto ne može biti romantičan. Kakva je to romantika u društvu tisuće naguranih ljudi, a svatko ima po jedan foto aparat u ruci! Kad sunce počne zalaziti, šuje se samo škljocanje foto aparata (pišem ovo unaprijed, jer smo jedno popodne i mi došli uživati u "romantičnom" zalasku sunca. Ovaj dan dopodne bio je čista fantazija, šetnja Oiom koja je dosta bila srušena u potresu 50-ih godina prošlog stoljeća. A kuće su danas obnovljene i blistaju na suncu u raznim bojama, ne samo u bijeloj i plavoj. Poslije podne odlazimo na kupanje u Monolithos. Pijesakpakleno prži; bosi ne možemo hodati do vode...

Navečer smo opet u Thiri; taj nas je gradić potpuno opčinio i pod dnevnim svjetlom i noću. Jedinstven je u svijetu. I nezaboravan.

Još jedan novi dan i nova otkrića; odlazimo pogledati iskopine ustaroj Theri. Radi se o iskopinama smještenim na vrhu brda između Perisse i Kamarija. Do vrha cesta vodi od Kamarija; strama cesta puna zavoja. Ulaz se ne plaća. Iskreno rečeno, stara Thera nije nas posebno impresionirala. Jedino je pogled bio jako lijep. Poslije podne odlazimo na plaću u Vlihadi i izležavamo se do besvjesti na ležaljkama smještenim na crnom pijesku. Začudo, u špici sezone u Vlihadi nema gužve.aa sant put ok 1.jpg

Danas vraćamo auto. Mislite da smo slijedeća tri dana proveli na plaži u Perissi? Varate se. Autobusne veze jako su dobre i svako smo popodne bili u Thiri, uživali u šetnji ulicama, promatrali luku u koju dolaze brodovi za krstarenja i turiste koji se magarcima penju u grad i vrište od straha. Luka za putničke brodove smještena je nešto južnije od Thire. Mogu turisti i žičarom, ali mago je nekako domaća životinja na Santoriniju. Mi ćemo na magu drugi put.
Yia sas!


Autor: Ž.Č.